Trijumf potresne priče o ženi koja je spasila 10 tisuća djece iz ustaških logora

Dugo u Puli nije bilo senzacije kakvu je izazvao film “Dnevnik Diane Budisavljević”, potresna priča o Austrijanki koja je tijekom Drugog svjetskog rata spasila deset tisuća djece iz ustaških logora. Film koji se radio desetak godina, predanošću kakva je rijetka i u svjetskim okvirima, snažno je odjeknuo na nacionalnom filmskom festivalu.

Posebno je to zanimljivo u kontekstu ovogodišnjeg otvaranja Pule koje su obilježili premijera “Generala” Antuna Vrdoljaka i govor predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je s pozornice igranu formu istaknula kao superiornu dokumentarnom filmu, pogotovo kada se govori o važnim povijesnim temama. I zaista, igrani “General” u mnogočemu je bio superioran dokumentarno-igranom filmu Dane Budisavljević. Imao je neusporedivo veći budžet, svjetski poznate glumce, temu iznimno popularnu u današnjoj Hrvatskoj… Činilo se, ukratko, gotovo nemogućim da mu žiri ne da barem jednu od dvije glavne nagrade. A onda se dogodio preokret.

Redateljica iskreno zatečena

Od smijeha i pljeska na premijeri “Generala” bila je glasnija samo tišina koja je vladala tijekom premijerne projekcije “Dnevnika Diane Budisavljević”. Ona tronuta, svečana tišina u kojoj se gotovo nitko nije usudio uhvatiti mobitel ili kupiti kokice, u kojoj su tisuće gledatelja u Areni kao na misi gledale film o ratnom junaštvu običnih ljudi, onih koji nisu nosili puške i dobivali medalje, ali su i te kako zadužili čitave generacije.

Glasovi publike idućeg dana potvrdili su ono što smo u Areni osjetili – visokih 4,9 lansiralo je “Dnevnik Diane Budisavljević” na prvo mjesto, iza čega su uslijedili žanrovski filmovi “F20” (4,75) i “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” (4,66), te dječji “Moj dida je pao s Marsa (4,48). Zadnji dan festivala mišljenje publike potvrdili su i glasovi novinara akreditiranih na Pula Film Festivalu, koji su “Dnevniku Diane Budisavljević” dali najvišu prosječnu ocjenu 4,33, dok je “General” ostao na začelju sa samo 1,83.

Najveća priznanja “Dnevniku Diane Budisavljević” dodijelili su i članovi žirija – Zlatne arene za montažu, glazbu, režiju… a potom i Veliku Zlatnu arenu za najbolji film! Novinari okupljeni na medijskoj konferenciji nisu mogli suspregnuti usklike kada su shvatili da je film Dane Budisavljević osvojio sve glavne nagrade festivala. Da slavlje bude potpuno, pobrinuo se i ocjenjivački sud Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana koji je “Dnevnik Diane Budisavljević” proglasio najboljim hrvatskim dugometražnim filmom. Dok su je okupljeni grlili i čestitali, redateljica je djelovala iskreno zatečena nizom priznanja koja su je zapljusnula.

Distributeri odbijali film

– Naravno da nisam očekivala, nitko ovo nije mogao predvidjeti. Motivacija mojeg dolaska u Pulu bila je da testiram kako film komunicira s publikom, jer sam svjesna da je riječ o neobičnom radu, koji ne podilazi, čija je emocija suspregnuta iako je poruka vrlo jasna. Naše premijere u Zagrebu obično okupljaju nekoliko stotina ljudi od kojih polovicu poznaješ, a kad staneš pred Arenu koja prima pet tisuća ljudi, tu nema nikakvog muljanja. Nadala sam se da će mi Puljani reći jesam li napravila film za malen ili velik broj ljudi, ali to kako su mi vratili emociju ostavilo me bez teksta. Sada znam da imam film za najveću publiku – rekla nam je u dahu Dana Budisavljević. I zaista, stojeće ovacije koje je zaslužila još na premijeri, a potom i na dodjeli nagrada, ni sami Puljani ne pamte još od zlatnog doba pulskog festivala. Tu posebnostima nije kraj, jer Dana Budisavljević prva je žena koja je dobila Veliku zlatnu arenu za najbolji film nakon 1957. godine, kada je to priznanje pripalo Soji Jovanović. Nagrade za najbolju režiju autoricama u Puli također su iznimno rijetke pa je kao velika stvar odjeknula Arena za Hanu Jušić 2017. godine. Da jedna žena svojim filmom osvoji sve glavne nagrade, to se u povijesti još nije dogodilo!

– Alma Prica rekla mi je da se ponekad u umjetnosti dogode fantastične stvari, ali ih publika ne prepozna jer nije trenutak. Meni se čini da se ovdje dogodilo nešto više od samog filma. Možda su ljudi prepoznali neku malu nadu da ova zemlja ne mora otići potpuno kvragu, da imamo grozne periode u povijesti, ali da smo i u tim užasnim vremenima znali i znamo biti ljudi. Priča Diane Budisavljević, njezinih suradnika i djece koju je spasila sedamdeset je godina bila neispričana, a sad se ti ljudi vraćaju da nam nešto poruče – rekla nam je redateljica.

Na pitanje kad ćemo njezin film gledati u kinima, odgovara da to još ne zna jer su ga prije pulske premijere distributeri odreda odbijali, procijenivši da ga publika neće prihvatiti! Zato će, prema svemu sudeći, distribuciju sa svojim timom organizirati i voditi sama.

Na festivalu u Puli trijumfirao je i Predrag Ličina politički nekorektnom zombi-komedijom “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” koji je sjajno raspoložena publika u Areni voljela više nego akreditirani novinari (dali su mu prosječnu ocjenu od samo 3,16), ali mu žiri nije propustio dodijeliti čak pet važnih nagrada. Predragu Ličini tako je pripala Breza za najboljeg debitanta, a uslijedila je i Zlatna arena za najbolju žensku ulogu Hristini Popović te Zlatne arene za masku, kostimografiju i scenografiju.

– Kad vidim da su najviše nagrada na pulskom festivalu dobili “Dnevnik Diane Budisavljević” i “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”, ne mogu da se ne zapitam “Koja je ovo država” – rekao nam je duhoviti Ličina, s kojim smo razgovarali dok je u Zagrebu čekao da mu se iz Beograda pridruži nagrađena Hristina Popović pa da se zajedno vrate u Pulu.

Najboljim glumcem u Puli proglašen je Krešimir Mikić za ulogu u filmu “Koja je ovo država” Vinka Brešana, satiričnoj kritici hrvatskog društva temeljenoj na također Zlatnom arenom ovjenčanom scenariju Mate Matišića.

Sporedne uloge u “Generalu” donijele su Zlatne arene Olgi Pakalović, koja glumi Milicu, i Borku Periću, koji glumi odanog vojnika Nikicu, a Vrdoljakov tim dobio je i nagradu za specijalne efekte.

Iako su se na svojoj projekciji u Puli susreli s tehničkim problemima (prikazana je kopija lošije kvalitete), zadovoljni mogu biti i autori dječjeg filma “Moj dida je pao s Marsa” koji se našao na drugom mjestu prema glasovima akreditiranih novinara, a žiri im je dodijelio Arene za kameru i vizualne efekte.