Netko ironičan mogao bi reći da smo na posljednjem koncertu ovogodišnjeg 15. Zagreb Jazz Festivala, održanom u srijedu navečer u dvorani SC-a, napokon dobili „pravi“, „čisti“ jazz. I to kakav! Nastup Emmet Cohen Trija bio je ekspertska vožnja moćne, vrhunske svirke kakvu format trija, kao jedne od najtežih disciplina u jazzu, zna donijeti. Premda glazba nije natjecanje, trio mladog pijanista Emmeta Cohena (34) i službeno je među najboljima, nedavno odabran na popisu magazina Downbeat kao treća jazz formacija na svijetu. Nakon Zagreba, trio nastupa u Splitu i Puli.
Kako je u uvodnoj najavi istaknuo osnivač Zagreb Jazz Festivala Dražen Kokanović, tijekom devet nastupa čuli smo mnoga stilska lica suvremenog jazza, pri čemu su čak troje izvođača s ovogodišnjeg programa nominirani za skore nagrade Grammy. Ujedno se pokazalo da je taktika produženja trajanja festivala na nekoliko mjeseci bila ispravna, omogućivši dogovor nastupa s izvođačima koji možda ne bi mogli svirati na uobičajeno zgusnutim datumima klasičnih festivala.
Možemo rezimirati: ova sezona bila je ne samo festival, nego prava revija vrhunskog, aktualnog svjetskog jazza, s toliko uzbudljive glazbe da se Zagreb još jednom upisao na listu gradova čija je publika iz prve ruke mogla svjedočiti respektabilnom nizu gostovanja. Nekoliko tisuća posjetitelja ovogodišnjeg festivala uživalo je u prilici da svakih nekoliko tjedana u Zagrebu čuju sjajnu glazbu prestižnih svjetskih izvođača koji trenutno drže najviše pozicije u SAD-u i predstavljaju širok spektar suvremenog jazza, prožetog mnogim žanrovskim elementima koji tu glazbu čine živim dokazom bogatstva današnje scene.
Emmet Cohen Trio „zakucao“ je završnim nastupom trajanja od točno sto minuta, potvrdivši mantru koja ih prati, kao i Cohenovu reputaciju jednog od najznačajnijih pijanista današnjice. Od furioznog početka sa „Without a Song“ bilo je jasno da Cohen nije samo virtuoz, već virtuoz koji s lakoćom dostiže nevjerojatne kombinacije uz pratnju zaigranih, majstorskih glazbenika svjetske klase. Slično kao što je tijekom pandemije, sa svojim podcastom, dosezao milijunski auditorij putem interneta, Cohen i na sceni zrači izuzetnom energijom.
Predstavljajući članove trija - sjajnog kontrabasista Philla Norrisa, svirao je s mnogima, od Wyntona Marsalisa i Joshua Redmana do Davida Sanborna i Christiana Sandsa s kojim je već jednom posjetio Zagreb Jazz Festival, dok je scenski simpatičan, a svirački besprijekorni motor postave bubnjar Kyle Pool kod nas bio privatno „na plaži“ jednog ljeta - Cohen je istaknuo „prostor između nota“.
Upravo taj prostor, između odsviranog i neizrečenog, bio je popunjen bravurama kristalno jasnog klavira, moćnog kontrabasa i fluidnih bubnjeva u deset kompozicija koje su uključivale autorske skladbe i obrade, poput „Tin Tin Deo“ Dizzyja Gillespieja. Posebno se istaknula radikalno izmijenjena verzija pjesme „Somewhere Over the Rainbow“, koja je, premda često izvođena, u njihovoj interpretaciji bila nadahnuta i svježa.
Osim što je sjajan pijanist i nastavljač tradicije Montyja Alexandera i Oscara Petersona, Cohen je i pravi vođa ansambla. Njegova komunikacija s publikom, koja uključuje isticanje važnih detalja o glazbi, spaja ljude i prelazi granice, referirajući se na znamenite prethodnike poput Nat King Colea i Louisa Armstronga.
Ukratko, s ovakvim predstavnicima vrhunske svjetske klase, ne treba se bojati za sadašnjost ni budućnost jazza, kao ni za njihove buduće koncerte u Hrvatskoj.