Kod Glavaša radi se na kobasicama. I na sekama. Dragana je majstorica tzv. pole dancea, Mučić ima svoju stranicu, prigodno nazvanu Muchacho Channel, na YouTubeu. Ako mu štogod treba snimiti iz zraka ili montirati, odradit će mu to sigurno Jevhen, meštar od drona. Novosel je dosad svirao, sam je izbrojio, u 239 svjetskih gradova, Davor je umjetnički voditelj ženske klape, a Marti leđa u svakom trenutku čuvaju tata i stric. O čemu mi to? Pa o Zagrebačkoj filharmoniji!
Da su to sve redom vrhunski glazbenici te u svom poslu najbolji od najboljih ne treba posebno napominjati. Potvrdila je to već britanska publika koju orkestar iz Lijepe Naše već danima ostavlja zabezeknutom na kraju svakog koncerta, a slušali su ga i ljudi iz Guardiana, i nahvalili. Zagrepčani su puni energije, kažu tamošnji kritičari. Nemaju ni pojma koliko su u pravu jer ekipa s kojom trenutačno putujemo nevjerojatno je raznolika i zabavna. Kad se radi, dakako, nema šale, zna se dobro da je služba - služba, a družba - družba, ali kad se odradi taj naklon, odahnu svi. Osim možda Marte, koja je na putu s tatom i stricem. Tajom i strikom, preciznije ćemo, jer tako ona zove svoje Bratkoviće, a otkako ih ona tako zove, zovu ih tako svi.
- Dobri su, smijem ostati vani dokle hoću - na pitanje kako je raditi s obitelji odgovara violinistica Marta Bratković. Damama se godine obično ne spominju, ali pristojnost ćemo preskočiti čisto radi konteksta, toj su glazbenici 32 godine. Violinisti su i njezin tata Krešimir te njegov brat Mario, i to dulje nego što Marta uopće postoji, pa pitamo dijele li rado savjete.
- Tata nekad opominje, ali stric samo bodri - ubacuje se u odgovor taj ohrabrujući stric Mario Bratković, dok tata Krešo ističe kako se svojim djetetom jako ponosi. Pitamo ga i kakvog si zeta priželjkuje, jer Marta nam kaže da na ovoj turneji traži i bogatog muža.
- A je li? Možda najbolje da sama odabere - veli tajo djevojke koja je studirala i živjela u Americi. Duhovita je i zgodna, voli zdravu hranu, dečke iznad metar osamdeset i one bez kredita. Nije oglas!
Ali upravo jedan oglas, onaj za tečaj pole dancea i S-faktora u Angels Body&Emotions, Draganu Tomić doveo je do nove životne ljubavi. Već godinama ta se violinistica bavi plesom, a šefica je i filharmonijskog sindikata.
- Isprva nisam nikome ni govorila da sam upisala pole dance jer kad sam se time počela baviti, još je ta tema izazivala popriličan bauk. Ne znam zašto jer odličan je to način tjelovježbe, koji nije težak ni za koga - govori Dragana Tomić, od milja Dragica. Nastupa li, osim s Filharmonijom, i s pole danceom, pitamo je.
- Ma ne, to je ispušni ventil, individualni sport - kaže naša sugovornica, koja nije jedini član orkestra s hobijem, naravno. Ima ga i trubač Mario Lončar.
- Moj je hobi sviranje u Zagrebačkoj filharmoniji - kaže smiješeći se Lončar, Podravac iz Koprivničkog Ivanca, koji je na putu Britanijom otkrio - rizik. Ništa opasno, "skinuli" su aplikaciju momci na trubama, Lončar i Dario Cepić, pridružili su im se violinist Val Bakrač i kolega iz sekcije Peter Firšt, pa društvenom igrom u autobusu krate vrijeme. Potonji glazbenik kojeg spominjemo među najnovijim je članovima orkestra, priključio im se 1. siječnja. Iz Slovenije je. Točnije, njegov otac Hrvat odselio se u Sloveniju, a sin se sad odlučio vratiti, prepričano nam je više od nekoliko puta. Među najmlađim je svjetskim orkestrima, inače, ovaj zagrebački, ali to nikako ne znači da mu manjka iskustva. Trideset petu godinu na violini "odrađuje" Josip Novosel.
- Zaposlio sam se 1. listopada 1987. - kao da je jučer bilo - sjeća se točnog datuma naš sugovornik, čovjek koji je s Filharmonijom prošao 239 gradova, pa ga pitamo je li bolje svirati stranoj ili domaćoj publici.
- Najbolje je, prvi put, svirati djevojci - odgovor koji i nismo očekivali daje nam Novosel, ali ne možemo reći da mu se i čudimo. Upravo je on frontmen i, uz kolegu iz orkestra, kontrabasista Tihomira Novaka, suosnivač benda Tango Appassionato, kojim su, početkom devedesetih, oživjeli salonsku glazbu. A svira se i Queen. Mario Šincek, Marin Rabadan, Ivan Mučić i Goran Glavaš trombonisti su koji "Bohemian Rapsody" izvode na način na koji ni bend Freddieja Mercuryja ne bi mogao, ali na turneji po Engleskoj i Škotskoj snage udružiti nikako ne mogu jer Šincek i Rabadan, uz niz članova orkestra, ostali su u Zagrebu. Netko mora čuvati i kuću, jer turneja Filharmonije Britanijom ne znači ujedno i da se ne svira u Lisinskom.
Ali vratimo se mi sad na Gorana Glavaša, nekadašnju mladu nadu NK Šparte iz Vrapča. Da mu tata nije rekao da se "uhvati učenja", šali se trombonist, on bi danas bio, u najmanju ruku, penzionirani Messi. Ovako, do mirovine će još pričekati, a u Vrapču se, umjesto loptom, bavi kobasicama. Domaće su, dobre, ove godine malo "šarf", ali ne smeta to članovima orkestra, pitaju kad će ih donijeti na probu. Obećao je, hoće.
- Okupimo se kod mene i radimo - jednostavno na pitanje kako radi domaće kobasice i kulenove seke odgovara Glavaš. Dobro, ali tko se okupi?
- Gotovo cijela sekcija trombonista, a i pokoji kontrabasist. Oni imaju dobre prste za ubacivati meso u mašinu - kaže naš sugovornik, a mi pitamo i kupuje li se to meso ili se svinje hrane od odojačke faze. - Kupi se - veli Glavaš. Nema vremena baš za cijeli proces ispočetka. Mora ga, zato, naći Jevhen Čurikov, Ukrajinac koji posljednje tri godine boravi u Zagrebu i još uči hrvatski. Odlično mu ide, hvale ga svi, uključujući i njegova sunarodnjaka i kolegu hornista Viktora Kirčenkova, kojemu je Hrvatska dom već više od dva desetljeća. Čurikov voli i tehnologiju, dronove, jednog je ponio sa sobom na turneju pa kolege snimio podno škotske zastave na ulasku iz Engleske na najsjeverniji teritorij Ujedinjenog Kraljevstva. A kako je prošla turneja, ne sumnjamo da ćemo vidjeti i na Muchacho Channelu na YouTtubeu, kanalu trombonista Ivana Mučića, istog onog koji svira Queen i pomaže s kobasicama.