Fokus je na filmovima i autorima iz Izraela, Grčke, Italije, Libanona, Ukrajine i mnogih drugih zemalja koji su ove godine posjetili širokobriješki Mediteran Film Festival. O novom formatu jednog od najstarijih festivala te vrste u BiH i susjednim zemljama, autorima, filmskoj školi u kojoj se već deset godina educiraju mladi i kulturnom turizmu koji MFF potiče govori direktor Tomislav Topić.
Dvadeset treći festival je iza nas, jeste li njime zadovoljni?
Iznimno smo zadovoljni 23. festivalom koji je nakon dva desetljeća ljetnih izdanja prvi put održan u jesenskom terminu. Kako je ljeto u Hercegovini ispunjeno različitim kulturnim sadržajima i događanjima, smatrali smo da je u redu da se neka događanja, u ovom slučaju MFF, odvijaju u nekom drugom razdoblju godine. Najvažnije od svega je da se programski i kvalitetom ništa bitno nije promjenilo i da je, na naše zadovoljstvo, još veći fokus na filmske programe.
Uz jesenski termin, što je sve novo ove godine priredio MFF?
Novost je da trajemo dan dulje i da je odvijanje festivalskih programa nekako usporenije. Filmovi se prikazuju u sedam različitih programa kao i dosad i nema značajnijih promjena. Novi termin privukao je više filmskih autora i gostiju. Imali smo i bogat popratni program, primjerice prvu promociju autobiografije Željka Bebeka u BiH.
Uz filmove, kažete da je fokus ove godine bio i na autorima. Odakle su sve došli i kakvi su njihovi dojmovi o festivalu, Hercegovini...?
Ove godine imali smo priliku ugostiti više stranih autora, što potvrđuje da je Mediteran Film Festival priznat u svijetu dokumentarnog filma. Naši su gosti filmski autori, članovi žirija ili prijatelji festivala uglavnom iz mediteranskih zemalja, iz Izraela, Grčke, Italije, Libanone i Francuske te iz nama susjednih zemalja. Kao i svake godine, došla nam je i filmska ekipa iz Sjedinjenih Američkih Dražava. Što se tiče njezinih dojmova, moram priznati da su, kao i svih prethodnih godina, naši gosti iznimno zadovoljni organizacijom festivala te su oduševljeni ljepotama zapadne Hercegovine, kulturom, prirodom i gastronomijom.
Od samog početka festival njeguje tu notu kulturnog turizma.
Da, trudimo se gostima uz odličan kinoprogam pružiti i mogućnost da osjete mirise i okuse Hercegovine te uživaju u pejzažu koji je nama domaćinima itekako poznat. Ovogodišnji festival su u Grad Široki Brijeg podržali i naši susjedi, Grad Ljubuški. Uspješno smo predstavili Hercegovinu i organiziranjem posjeta turističkim destinacijama i kulturnim institucijama, od Muzeja duhana u Ljubuškom do Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Bili smo i na vodopadu Kravice, ali i u poznatom Marića gaju u kojem se njeguje ruralni turizam. Htjeli smo zaokružiti cijelu priču da se dobije potpuna slika našeg kraja. Mislim da smo uspjeli jer su mnogi autori obećali da će nam se vratiti.
Nažalost, kako ste i sami istaknuli uoči otvaranja festivala, ove godine publika je ostala zakinuta za filmove domaćih autora?
Da, istina. Ove je godine nedostatak upravo taj program Domaćih autora što je velikim dijelom prouzrokovala pandemija COVID-a. No, već za sljedeću godinu najavili smo pet premijera filmova domaćih autora. Filmovi lokalnih autora i lokalnih tema dodatno potaknu domaću publiku da podrži festivalska zbivanja u našem gradu. Te projekcije budu uglavnom najposjećenije jer su na neki način Širokobriježani željni lokalnih priča na velikom platnu.
Na idućem festivalu bit će premijerno prikazan i jedan domaći igrani film. Recite nam nešto više o tome.
Riječ je o filmu “Stigme” redatelja Zdenka Jurilja. Film je trenutačno u fazi postprodukcije i nadam se da će uskoro biti završen. Producent je širokobriješka produkcija Kadar, a radi se o prvom igranom filmu koji je većim dijelom realiziran s domaćim snagama. Kad kažem domaće snage ili domaći film, mislim na lokalne autore i filmske radnike.
Dvadeset tri godine festivala nije malo razdoblje, čime se posebno ponosite?
Mnogo je razloga za ponos, ali je jedan od najvećih to što više od dva desetljeća ista ekipa ulaže golem trud kako bi organizirala festival te smo nakon toliko godina postali kao jedna velika obitelj. Također se ponosim MFF-školom, koja ove godine slavi deseto izdanje, njezinim predavačima te svim polaznicima koji su uz njezinu pomoć odlučili plivati filmskim vodama. Najvažnije je da je MFF sve vrijeme radio na tri kolosi; na prikazivanju filmova, edukaciji i proizvodnji.
Spomenuli ste filmske radionice koje se odvijaju u sklopu MFF-a. Kako je to izgledalo ove godine?
Imali smo šest predavača iz Sjedinjenih Država i tridesetak mentora, srednjoškolaca i studenata. Jedan dio predavača diplomirao je režiju na prestižnoj filmskoj akademiji UCLA, koju su pohađali i slavni redatelji Spielberga i Lucasa. Radionica traje već deset godina i dala je dosta rezultata, od filmova koji su osvajali Grand-prix nagrade festivala djece i mladeži do polaznika radionice koji su upisali filmske akademije. Ove godine proizveli su jedan dokumentarni i jedan igrani film, što je dobra odskočna daska za mlade filmaše. Filmovi su prikazani na zatvaranju festivala.
Na širokobriješkoj Akademiji likovnih umjetnosti pokrenut je i diplomski studij Video montaža i režija, kolike su za to zasluge MFF-a?
Kako sam već spomenuo filmsku školu, uvjeren sam da je MFF barem jednim dijelom sudjelovao u poticanju zanimanja mladih ljudi za filmsku industriju te je pohvalno da je obrazovni sustav prepoznao potrebu za takvom vrstom studija te ga ponudio u sklopu Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu.