U Kulturnom centru Travno u ponedjeljak premijerno je izvedena nova predstava Kazališta Hotel Bulić “Edip”. Ovu inačicu tragedije o antičkom kralju, ubojici svog oca i suprugu vlastite majke, redateljica Senka Bulić nije adaptirala prema onoj poznatijoj nam Sofoklovoj, već rijetko izvođenoj verziji rimskog književnika Seneke.
– Priča je i dalje ona priča o kralju Edipu koju svi poznajemo, ali Senekin tekst je puno više retoričan, monolozi su dulji i likova je manje. I ova je godina vrlo znakovita u kontekstu priče o “Edipu”. Ne bih rekao da je lijep trenutak, ali je svakako točan trenutak da izađe ova predstava. Naime, teško se mogu poistovjetiti s nekim tko ima tako brutalnu životnu priču, da je imao takav odnos s majkom, ubio vlastitog oca, ali se mogu poistovjetiti s čovjekom na kojem je velika odgovornost i koji ima odgovornost za druge, svoje kraljevstvo, narod koji umire od pošasti. Te osjećaje osobne i kolektivne odgovornosti svakako lakše mogu shvatiti zbog događaja ove godine – kazao nam je mladi Mateo Videk, koji u “Edipu” tumači zahtjevnu naslovnu ulogu.
Videk je inače dio ansambla Zagrebačkog kazališta mladih u kojem trenutno igra u uspješnim predstavama “Cement” i “Huddersfield”. U ZKM-u su, otkriva nam, zbog trenutačne situacije, ipak odgodili planove za “Čarobnjaka iz Oza” u režiji Saše Broz, koje će nastaviti u novoj godini. No, pandemijsko stanje nije odagnalo publiku iz kazališta.
– Kad ja igram, gledalište je puno! Koliko smije biti, naravno. Poštujemo zaista sve mjere i nemam informacija da se itko od naših gledatelja zarazio u kazalištu. Nažalost, nitko nam ne može reći koliko će trajati ova pandemija, ali nadam se da će biti što prije gotova kako bismo započeli proces ekonomskog, ali i psihičkog oporavka. Ja pokušavam pozitivno pristupiti svemu, sretan sam što još uvijek radimo. Nikada nisam živio ovakvu situaciju. Na sreću, nisam doživio rat, rođen sam 1993., tako da je ovo najneobičnije i najbizarnije razdoblje mog života. Volio bih da iz svega ovoga izađemo suosjećajniji iako nisam siguran da će to biti tako – kaže Videk.
A zbog karantene, potresa i svih nedaća, i probe za “Edipa” odužile su se na gotovo godinu dana. To im je, smatra on, omogućilo da sasvim uđu u tekst i materijal i temeljito se spreme za izvedbe. Za svoje kolege ima samo riječi hvale – iako misli da je prerastao koncept glumačkih uzora, divi se kaže svim našim kazališnim i filmskim glumcima što opstaju u toj profesiji.
– Sada primjećujem kako je gluma baš maraton. Prvo, kad si mlad, želiš sve odmah i sad, a kasnije počneš cijeniti te ljude koji pošteno rade svoj posao, koji su ugodni sugovornici, kolege i partneri. Jako sam sretan i što dijelim pozornicu s kolegama iz Zagrebačkog kazališta mladih. Tamo ima nekih predivnih ljudi koji su zaista važni za hrvatsku scenu, od Sretena Mokrovića ili Doris Šarić Kukuljice pa do svih nas mlađih. Osjećam da me se njeguje kao mladog kolegu, a ne sputava i zahvalan sam na tome – iskreno kaže Videk, koji je drugi u svojoj obitelji koji se odlučio posvetiti daskama koje život znače.
Njegova mu je sestra Mirela Videk Hranjec već djelomično utabala put – otišla je iz njihove rodne Bedekovčine na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagreb te taj studij završila pet godina prije njega. Mateo se neko vrijeme dvoumio između svoje dvije ljubavi, glazbe i glume, ali smatra da ih je u kazalištu uspio povezati. Inače svira klavir i pjeva, što često ima priliku i na pozornici, a i redatelji, kaže, cijene kada glumac ima glazbenu izobrazbu.
– Mirela i ja smo prvi umjetnici u obitelji, svi rade potpuno drukčije poslove, a imamo još jednu sestru koja je učiteljica. Tako da nam nije još sasvim jasno kako smo se to i jedan i drugi odlučili za istu stvar. Mama nam je velika podrška i čak je naš glavni PR na društvenim mrežama. I obvezno se gledamo u svim predstavama jer, kad ti netko može iskreno i u povjerenju reći što misli o tvojoj izvedbi, velika je stvar – govori nam taj mladi glumac koji se ove godine okušao i na filmu. Svoj prvi dugometražni film “Nosila je rubac črleni” redatelja Gorana Dukića, u kojem je tumačio jednu manju ulogu, snimao je ovog ljeta, a i u budućnosti se vidi ispred kamere.
– Radio sam na televiziji, igrao uloge u serijama “Crno-bijeli svijet” i “K’o te šiša”, imam i radijskog iskustva, ali filmu se stvarno veselim. U kazalište sam se zaljubio studirajući, ali film mi je bio prva ljubav. Priželjkujem si još puno uloga na filmu i u kazalištu, zapravo sve što želim u idućih deset godina jest da i dalje uživam u ovom poslu, imam obje ruke i noge i da sam zdrav! – zaključuje Videk.