Premijernom izvedbom opere “Cavalleria rusticana” Pietra Mascagnija, jednom od najizvođenijih opera na svjetskim pozornicama, večeras na Peristilu počinje 67. Splitsko ljeto. Pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića i redateljskom palicom Jelene Bosančić uza Zbor i Orkestar HNK Split kao solisti nastupit će nacionalna prvakinja, sopranistica Kristina Kolar, tenor Max Jota, sopranistica Antonija Teskera, bariton Paolo Gavanelli i mezzosopranistica Stefany Findrik.
Maestro Ivo Lipanović tvrdi kako je riječ o jednoj od najtežih opera za dirigiranje jer je teško usuglasiti instrumente. Uoči novog uprizorenja jednočinke koja je u gradu podno Marjana do sada postavljana čak trinaest puta, posebno napominje da je ovo najbolja pjevačka podjela. Sopranistica Kristina Kolar upravo je za ulogu Santuzze, koju će pjevati i večeras, dobila nagradu “Milka Trnina”.
Nacionalnu prvakinju, sopranisticu Kristinu Kolar, članicu Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, koja je već na Splitskom ljetu pjevala Aidu, prije toga Giacondu i 2014. godine nastupala u Requiemu, upitali smo što joj znači uloga Santuzze u “Cavalleriji rusticani”?
– Santuzzu jako, jako volim, izvodila sam je s maestrom Lorisom Voltolinijem više od dvadeset puta. Bliska je mom temperamentu, mojoj naravi. Naša dramska doajenka Edita Karađole, koja mi je predavala na Akademiji, učila nas je kako treba imati pozitivan bezobrazluk i htjeti se pokazati, na neki način nametnuti. U verizmu, kao u ovoj operi, to je vrlo bitno. Uostalom, ‘vero’ znači istina. Sicilija, Mediteran, sunce, mirisi, sve se to može osjetiti na pozornici i kod Santuzze. Kad počnu prvi taktovi ove opere, više nema Kristine, postajem Santuzza. S tim se likom naprosto stapam. No, u tome se ne smije izgubiti kontrola. Uloga je vrlo naporna, strastvena, sve je puno jakih osjećaja – ljubavi, ljubomore, svađe s Turiddom, plača i moljenja da je ne napusti, mržnje, osvete. Ako izgubiš kontrolu, može se dogoditi da ostaneš bez glasa. Treba dobro rasporediti energiju – kaže Kristina Kolar pa o pripremama za nastup i čuvanju glasa nastavlja:
– Nemam rituala, uglavnom šutim iako inače volim pričati. Treba se dobro hidrirati, moraš biti i sit, ali nikako presit. Kako mi je i suprug Robert operni pjevač, kod nas doma postoje određena pravila ponašanja. Pjevala sam puno velikih uloga, moraš imati “full glas”, moraš imati red u privatnom životu. Iznimno je važna disciplina. Zapravo, moj posao određuje ritam života. U tome i jest težina ovog posla. Cijelo tijelo mora biti odmoreno jer je naše tijelo naš instrument. Nisu to samo glasnice.
Oduševljena je, kaže, autorskom ekipom koja radi na ovoj operi i ovo joj je, tvrdi, definitivno jedna od najdražih opera. Sretna je i što je u Splitu iako pjevanje na Peristilu ima posebnu moć.
– Na Peristilu je jako teško pjevati. Molim Boga da ne zapuše, jer vjetar može lako odnijeti ton. Inače, osjećaj nastupa na Peristilu doista je poseban. Čudna je energija tog prastarog prostora. Posebno je, fantastično! – kaže Kolar pa se osvrće na pandemijsko vrijeme u HNK Rijeci:
– Bilo je jako teško. Nešto smo uspjeli snimati u Rijeci. Zbor je bio na Galeriji, a orkestar na pozornici. Solisti su uglavnom preboljeli COVID-19, i ja, ali na sreću nisam imala nekih većih posljedica. Međutim, sve se ovo teško odrazilo na umjetnike. Otkazano mi je puno nastupa, sada ugovaram angažmane za sljedeće dvije godine. Sve je vrlo neizvjesno.
Uloga Santuzze, jedna joj je od najdražih, Aidu je otpjevala više od pedeset puta, nastupala je kao Abigaile u “Nabuccu”, kao Tosca, Lady Macbeth, La Giaconda, Norma, Eva u “Nikoli Šubiću Zrinjskom”, Carmen... Sljedeće sezone pjevat će Toscu u Trstu, Aidu u Njemačkoj, u Rijeci nastupiti sa Zagrebačkom filharmonijom i Orkestrom HRT-a, ali i u “Cavallerii rusticani”. Ovo ljeto nastupa i u pulskoj Areni, a potkraj kolovoza krećem na godišnji odmor u Bašku na Krku.
– I moj suprug upravo pjeva u HNK u Zagrebu. Za tri dana ima nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama, pa u Zadru, otvara i Osorsko ljeto. Nećemo se vidjeti tri tjedna, ali onda pakiramo kofere. Teško odvajamo privatno i posao. Sve nosimo kući. Uostalom, i pjevali smo zajedno. U “Aidi”, i u “Nabuccu” u Ljubljani, duet. To je zgodna anegdota. Pjevala sam ulogu Abigaille, a on oca. Poznato je da se Abigaille jako naljuti na oca kada dozna da mu je ona izvanbračna kćer. Doslovce sam ga u toj sceni šutirala niz skaline! Odlično se razumijemo. U braku smo više od dvadeset godina. Super je osjećaj kad imaš potporu. Često me upozori da se kontroliram da mi je ton špičast. Jako je dobro imati “unutarnju kontrolu”. Robert mi je potpora u svakom smislu, on je i dulje od mene na pozornici – zaključila je Kristina Kolar.