Za jednom od najboljih hrvatskih umjetnica 80-ih godina Brankom Uzur dvaput smo žalili – kad je krajem 80-ih otišla iz Hrvatske na Cipar pa u Australiju, i kad se 2010. vratila u Hrvatsku, razboljela i umrla. Nije bilo keramičarke poput nje, koja je znala svoje keramoskulpture raditi kao najljepše male figure iz realiteta koji je sjajno umjetnički komentirala. Nije radila "ukrasne figure" nego skulpture, i to iz materijala koji su umjetnici toga doba napustili, ne smatrajući ga dobrim za svoje iskaze.
Konceptualna umjetnost i keramika? Ne, to nije išlo u 80-ima. A Branka Uzur se toliko približila duhu nove umjetničke prakse da su o njoj pisali najjači povjesničari umjetnosti – Maković, Matičević, Vuković, Baričević... zanemarujući razliku između primijenjene i "čiste" umjetnosti. Branka je uza sve intenzivno crtala i slikala, sjajno slikala. Bavila se pedagoškim radom na Cipru u razvojnom programu UN-a. U Australiji je triput bila nominirana za prestižnu Archibaldovu nagradu. Zahvaljujući Gliptoteci HAZU i njezinoj muzejskoj savjetnici retrospekLidi Roje Depolo, naposljetku imamo dobro sročenu retrospektivu i obuhvatni katalog-knjigu o toj važnoj hrvatskoj autorici.