U kuloarima su pitali: Zar baš sve mora biti na obali?

Iz Krakova su došle odlične vijesti za Hrvatsku. Upis na listu svjetske baštine UNESCO-a konačno je izborio grad Zadar, i to zahvaljujući svome povećem mletačkom obrambenom sustavu, a Šibenik je dobio svoj drugi zaštićeni objekt. Nakon katedrale sv. Jakova koja je prepoznata 2000. godine, sada je zaštitu dobila i tvrđava sv. Nikole koja je ne samo vrhunsko ostvarenje kasnorenesansne arhitekture, nego i jedinstven primjer utvrde na moru. Na žalost, UNESCO nije zaštitio Hvar s njegovim arsenalom ni utvrđeni grad Korčulu, koji su također bili nominirani u zajedničkom projektu Italije, Hrvatske i Crne Gore.

Uvažili 6 od 11 prijedloga

Ta je međunarodna nominacija početkom 2016. godine službeno zatražila zaštitu Obrambenih sustava Republike Venecije 16. i 17. stoljeća, no strogi su evaluatori UNESCO-a od jedanaest cjelina na popis zaštićene baštine odlučili upisati samo njih šest. Tako je osim Zadra i Šibenika upis izborio i Kotor iz Crne Gore, ali i utvrđeni grad Bergamo, Peschiera del Garda i grad-tvrđava Palmanova.

U Crnoj Gori mediji su se raspisali o tome da Herceg Novi još ima šanse za naknadni upis na prestižnu UNESCO-ovu listu, dok je u slučaju Ulcinja ta mogućnost puno manja. Što se tiče Italije, zemlje prebogate kulturnim spomenicima, s popisa je otpao sustav utvrda s arsenalom u venecijanskoj laguni!

Inicijativu za trodržavni upis mletačkih fortifikacija na upis UNESCO-ove baštine dala je Italija, a Hrvatska svesrdno podržala. Bivši glavni hrvatski konzervator i sadašnji predsjednik Hrvatskog vijeća za kulturna dobra Miljenko Domijan, koji je također bio član hrvatske delegacije u Krakovu, lani je za Večernji list izjavio da mu je jedan od životnih zadataka bio upis dijela povijesne jezgre Zadra na UNESCO-ovu listu.

– Taj smo prijedlog svojedobno povukli zbog neprincipijelnosti ICOMOS-a kao stručnog suporta UNESCO-a. Predstavnik Estonije rekao mi je kako je zaključak da na uskom pojasu od Kotora do Poreča ima previše dobara sličnog karaktera pa Zadar ne prolazi – rekao nam je tada Domijan komentirajući neuspjeli pokušaj upisa zadarskog Episkopalnog kompleksa i Foruma na listu.

Kako se 2014. moglo neslužbeno čuti, Zadar nije prošao jer je 60 posto njegova središta bilo uništeno u bombardiranjima u vrijeme Drugoga svjetskog rata i jer je na tom prostoru bujala poslijeratna gradnja. No, i Domijan i Ministarstvo i lokalna zajednica okrenuli su se novom pokušaju, mletačkim fortifikacijama.

Budio ih turski pijetao

– Venecija se tim sustavom branila od Milana i od Turaka. Turci su bili na 500 metara od Zadra i u Makarskoj, turski pijetao budio je Splićane – objašnjavao je Domijan rekavši i da se u Ministarstvu kulture na temu UNESCO-ove liste u kuloarima znalo čuti: “Zar baš sve mora biti na moru”.

– Pa smo probali s Lonjskim poljem i propali, pa smo probali s Varaždinom i propali, pa Osijek dva puta i propali. Jednostavno, ne ide. Ne možete Veliki Tabor staviti na listu kada imate francuske dvorce kakve imate. Uzmite Zadar. Meni su rekli da u Italiji ima 50-ak katedrala značajnijih od Svete Stošije. Znam to, nisam lud – objašnjava Domijan.

Iz Ministarstva kulture jučer su nam pak rekli da evaluatori nisu uključili Korčulu jer “ICOMOS smatra da obrazloženje za uključivanje 15. stoljeća u opseg nominacije nije dobro utvrđeno”, dok je Hvar otpao jer je “razina sačuvanih elemenata u Hvaru upitna po pitanju autentičnosti i integriteta uzrokovana brojnim promjenama tijekom napoleonske i austrijske modernizacije, kao i turističke prilagodbe”.

No, međunarodna je nominacija ipak na popis uspjela pogurati dva nova hrvatska lokaliteta. Slavlje zavređuje i upisivanje tri lokaliteta iskonske bukove šume iz Hrvatske na popis svjetske baštine UNESCO-a. I tu je nominaciju Hrvatska pripremala kolektivno, s još osam europskih zemalja. I lani je Hrvatska na UNESCO-ov popis uspjela upisati dvije nekropole stećaka također u zajedništvu s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom. Zajedništvo se, čini se, ipak isplati. Barem što se baštine tiče.