U Livnu otkriveno gotovo 6000 crteža, skica, bilježaka slavnoga slikara Gabriela Jurkića

Kad je mlada kustosica Željka Vrdoljak dobila zadatak da sredi umjetničku zbirku Franjevačkog muzeja i galerije Gorica u Livnu, nije ni slutila da će u brižno čuvanim mapama otkriti gotovo 6000 crteža, skica i bilježaka slavnoga Gabriela Jurkića! Riječ je o crtežima nastalima između 1906. i 1960. godine, kada umjetnika polako napušta vid. Iznenađenje je bilo veliko, jer se ispostavilo da se u umjetninama, koje je slikar oporučno ostavio livanjskim franjevcima, skrivao dosad nepoznati Jurkić. Pokazalo se da nije bio samo vrstan pejzažist i kolorist nego i vrstan crtač.

Ništa slučajno
– Kad sam se susrela sa svim tim crtežima, s umjetnikovom igrom poteza, sa skladom ideje, tehnike i kompozicije, bilo je jasno da ih moramo prikazati javnosti – kaže kustosica Željka Vrdoljak. – Jurkićev crtački opus koji se čuva u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica omogućio nam je detaljan uvid u proces njegova stvaralaštva. Ti radovi pokazuju koliko je Jurkić bio pedantan, studiozan, pokazuju da ništa nije prepuštao slučaju. Oni su bili priprema za njegova završna djela kojima se danas divimo, osnova za sva njegova buduća likovna ostvarenja.

Pronašli smo tako studiozan crtež “šumske margarete” u naravnoj veličini nastao 20. srpnja 1914. godine. Riječ je o skici fragmenata koji čine mozaik slike “Visoravan u cvatu“, kapitalnog djela kojim se Jurkić upisao u povijest bosanskohercegovačkog i hrvatskog slikarstva.


Studija šake za historijski ciklus, crtež

Posebice su zanimljive skice i studije detalja za velike kompozije i cikluse, kao što su, primjerice, skice za veliku sliku “Bosanski sabor”, koju je naručila Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. No i ta je slika ostala nezavršena. Naime, kada je Jurkić 1915. godine zbog rata zamolio za produljenje roka za izradu slike, vlada ga je kategorički odbila.
– A baš u ciklusu “Bosanski sabor” upoznajemo se s Jurkićem kao dokumentaristom – napominje Željka Vrdoljak.

Zanimljivo je bilo i otkriće crteža “Slika jeseni” iz 1915. godine na Kupresu, gdje je drugi i treći plan slike istovjetan pejzažu Malovana. Danas su sačuvane dvije verzije s tom temom – jedna nazvana “Bosanske Alpe ili Malovan” iz 1911. godine, a druga “Pastirica” iz 1918. godine.

Jurkićevi crteži, njih 223, ovih su dana dostupni i javnosti. U novim prostorijama galerije Gorica izloženi su pod nazivom “Umjetnik – crta – posvećenje”. Autorica postava Željka Vrdoljak iz opsežnog je crtačkog opusa izabrala crteže, skice i studije koji su refleksija svih umjetnikovih stvaralačkih faza i ciklusa. Za razliku od prijašnjih izložaba, na kojima je predstavljana Jurkićeva široka paleta boja, javnost sada ima priliku upoznati Jurkića ponajprije kao crtača, portretista, dokumentarista i ilustratora.

Promijeniti planove
– Veliko je zanimanje za izložbu – ponosan je Josip Gelo, ravnatelj Franjevačkog muzeja i galerije Gorica. – Svaki dan dođe nam i do stotinu posjetitelja, a najava organiziranih grupa već je toliko da ćemo promijeniti planove. Umjesto do 30. lipnja, izložbu ćemo produžiti još barem mjesec dana. No bit će još izložaba, osobito kad proširimo galerijski prostor – najavljuje Gelo. – Stalo nam je da se što više ljudi upozna s Jurkićevim crtežima, koji su otkriće i za najveće poznavatelje njegova djela.

Gabriela Jurkića, plemenitog slikara s dvije domovine, jednog od najvećih hrvatskih simbolista i secesionista, koji je dosad bio poznat kao majstor pejzaža, majstor svjetla, javnost će tako upoznati i kao studioznog crtača posvećenog svome djelu i kredu.

Gabriel Jurkić, jedan od najplemenitijih i najautentičnijih slikara 20. stoljeća, rođen je u Livnu 24. ožujka 1886. od oca Ante i majke Luce. Osnovnu školu završava u rodnom gradu i upisuje se u Trgovačku školu, a zatim 1902. u Srednju tehničku školu u Sarajevu, koju uskoro napušta da bi se posvetio slikarstvu. Godine 1907. postaje učenikom Privremene škole za umjetnost i obrt u Zagrebu, a 1908. upisuje se na bečku likovnu akademiju, gdje je odmah prebačen na četvrto godište općeg slikarskog odjela u klasu Aloisa Deluge. Od 1909. do 1911. pohađa specijalku Kazimira Pochwalskog i izučava “studij umjetnosti bosanske historije”. Poslije bečkih studija vraća se u Sarajevo, gdje priprema prve samostalne izložbe (1911.) u Sarajevu i Zagrebu. Godine 1956. sa suprugom Štefom povlači se u franjevački samostan Gorica u Livnu, gdje samozatajno živi i s manjim intenzitetom radi još desetak godina. Problemi s vidom i Štefina smrt zaključili su njegov opus 1971. godine. Umro je 25. veljače 1974. i pokopan je na goričkom groblju.

Što će biti s Jurkićevim crtežima i skicama koji još nisu ugledali svjetlo dana, upitali smo kustosicu Željku Vrdoljak. – Mnogo je Jurkićevih bilježaka, kao da je čuvao gotovo svaku zapisanu impresiju – kaže ona. – Njegova je ostavština djelomično već inventirana, a svi će crteži biti stručno obrađeni i pohranjeni te će čekati novu izložbu. Najbolji je izbor napravljen. Ako je ovoliko njegovih bilježaka u Livnu, tko zna koliko ih je po drugim mjestima.