U predizborno vrijeme isplati se čitati “Svjedočanstva”, nastavak "Sluškinjine priče

U predizbornoj kampanji u kojoj su se reproduktivna prava iznova našla na dnevnom redu političkih debata, kultni roman “Sluškinjina priča” kanadske bookerovke Margaret Atwood iznova je postao inspiracija za brojne aktivistice, ali i za buntovne umjetnice i javne osobe koje su poželjele povući paralelu između klerikalnog distopijskog svijeta Gileada i današnje hrvatske stvarnosti. Pridružila im se početkom tjedna i Severina, objavivši fotomontažu u kojoj poput Fredove, glavnog lika “Sluškinjine priče”, pokazuje srednji prst nositelju liste Domovinskog pokreta Miroslavu Škori i njegovu stavu da bi se silovane žene trebale savjetovati s obitelji prije nego što se odluče na pobačaj.

Podsjećanje na radnju “Sluškinjine priče” u javnom prostoru nije samo naš fenomen, ali ovih je dana u Hrvatskoj posebno aktualan. I to ne samo zbog izbora i propitivanja već stečenih ženskih prava, nego i zbog dugoočekivanog prijevoda “Svjedočanstava”, nastavka originalnog romana kojeg je objavio Lumen.

Radnja “Svjedočanstava” odvija se 15 godina nakon nestanka Fredove, fokusirajući se na priče triju pobunjenih žena. Dvije su pripadnice nove generacije onih koje se ne mire s potlačenošću, a treća je, potpuno neočekivano, Tetka Lydia, koja je desetljećima bila simbol opresije, kao žena koja se naoko svojevoljno posvetila provođenju šovinističkog porobljavanja drugih žena.

Sličnim smo težnjama ovih dana svjedočili i u našem medijskom prostoru, od izjava da ženama ne pripadaju njihova tijela do ideje da im se ukine i pravo glasa, koju je izgovorila žena s ambicijama da uđe u Sabor. Zbog toga nema boljeg vremena od ovoga da pročitate “Svjedočanstva” u prijevodu Ane Josić. Napisana četvrt stoljeća nakon i dalje aktualne “Sluškinjine priče”, knjiga je to koja upozorava, ali i budi nadu u neke nove generacije žena koje će se znati zauzeti za sebe.