INTERVJU Julija Ležnjeva uoči sutrašnjeg nastupa u Lisinskom

U Rusiji još uvijek živi tradicija slanje male djece u glazbene škole

Foto: Uli Weber/Decca
U Rusiji još uvijek živi tradicija slanje male djece u glazbene škole
16.05.2014.
u 12:41
Svjetska pjevačka senzacija nastupa u ciklusu Lisisnki subotom s fantastičnim talijanskim ansamblom Il Giardino Armonico
Pogledaj originalni članak

Ruska mezzosopranistica Julija Ležnjeva odrasla je s obiteljskom legendom koja kaže da se odmah po rođenju, u prosincu 1989. na dalekoistočnom ruskom otoku Sahalinu, tako snažno proderala da ju je liječnik umalo ispustio iz ruku izrekavši proročanstvo: ona je rođena operna pjevačica!

U svojoj 25. godini Ležnjeva je već svjetska zvijezda, jedna od najvećih pjevačkih senzacija koja se pojavila posljednjih godina, virtuozni glas koji s najvećom lakoćom i ljupkošću izvodi i najteže kolorature, bilo da se radi o baroku, bel cantu ili Mozartu.

Ležnjeva sutra nastupa u Zagrebu s fantastičnim talijanskim ansamblom Il Giardino Armonico pod vodstvom Giovannija Antonijia. CD "Alleluia" koji su zajedno snimili za tvrtku Decca i koji ovom turnejom promoviraju poharao je specijalizirane svjetske top-liste.

Uoči svog prvog dolaska u Hrvatska, Julija Ležnjeva dala je ekskluzivni intervju Večernjem listu.

Je li bilo teško s dalekog Sahalina svojim glasom doprijeti do Moskve i svijeta?

- U Rusiji je sasvim uobičajeno da nadareni ljudi dolaze iz vrlo udaljenih krajeva, iz Sibira, sa sjevera, juga i dalekog istoka, a ne samo iz "europskog dijela". To je uistinu ogromna zemlja u kojoj je još uvijek snažna stara tradicija slanja vrlo male djece u muzičke škole kao što je i mene majka odvela kad mi je bilo pet godina. Tada smo još živjeli u Južno-Sahalinsku i vremena su ekonomski bila vrlo teška. Dok sam imala sedam godina obitelj se preselila u Moskvu. Silno sam zahvalna roditeljima koji su vjerovali u mene i dali mi svu svoju ljubav i strast premda nisu glazbenici nego geofizičari. Veliki poticaj bili su mi svi uspjesi za vrijeme studija, nagrade na natjecanjima i ljudi koji su mi pomogli kao što su Elena Obraztsova, Marylea van Daalen – koju sam upoznala u Moskvi i koja me je odvela na studij u inozemstvo i Dennis O'Neill kod kojeg sam studirala u Cardiffu.

Završili ste i studij klavira. Svirate li još uvijek?

- Da, često. To mi je velika pomoć u studiju, a san mi je da naučim i sviram Bachove Goldberg-varijacije koje obožavam i neprestano, kod kuće i na putu, slušam izvedbe Glenna Goulda.

Čija ideja je bio program koji ste s ansamblom Il Giardino Armonico snimili na CD-u pod naslovom Alleluia koji predstavljate i u Zagrebu?

- To je prilično duga priča koja je vrlo prirodno nadošla i meni i Giovanniju. Najprije smo oko moteta "Exsultate, jubilate" mislili izgraditi kompletan Mozartov program. To sam divno djelo naučila i izvodila već kao djevojčica i željela sam ga jednom snimiti. Kako je vrijeme prolazilo, i za vrijeme prvih susreta s Giovannijem oboje nas je zainteresirao taj žanr "Solo Motteto". Što je on značio? Kada je i gdje bio popularan, tko je još pisao takve skladbe? Ta uistinu posebna vrsta glazbe dosegla je svoje vrhunce sredinom 18. stoljeća u Italiji kada su Händel, Porpora i Galuppi bili napisali stotine takvih moteta – većinom za pjevače Ospedaletta u Veneciji. I tada smo odmah pomislili na Vivaldija i njegov poznati motet "In furore" i tako nam je došla ideja o evoluciji tog žanra.

Mislili smo da bi bilo vrlo zanimljivo izabrati neke od najboljih primjera i pokazati kako se "Solo Motetto" sredinom 18. stoljeća stilski razvio od baroka prema ranom Mozartu. Traženje poveznice Vivaldija i Händela s Mozartom bilo je teško, ali i uzbudljivo, osobito kada smo otkrili da je od sedamdeset Porporinih moteta preživjelo njih šest-sedam. U British Library pronašli smo dva koja je baš nedavno uredio James Sanderson. Kada sam dobila partiture tih moteta bila sam u potpunom šoku. Prva skladba koju sam uzela u ruke, Porporin motet "In caelo stelle clare" bio je neobično divno napisan. Trileri, pasaži i appogiature bili su umetnuti gotovo u svaki takt predivnih dugačkih legato melodijskih linija. Odmah sam pomislila da je to baš kao napisano upravo za moj glas. U isto vrijeme ta je glazba, iznimno virtuozna ne samo za glas nego i za gudače u orkestru, vrlo dirljiva i sve nas je uzbudila. I tako se nekako sama od sebe zaokružila ideja o četiri moteta koje su tijekom 18. stoljeća u Italiji napisali Vivaldi, Händel, Porpora i Mozart i koji svi završavaju stavkom "Alleluia"!

Foto: DECCA

Da li možete odlučiti koju glazbu više volite pjevati: barok i Händela, bel canto i Rossinija, Mozarta, Bacha?

- Zaljubljena sam u svaku glazbu koju naučim i izvodim i svi spomenuti skladatelji su mi omiljeni, baš kao i solo-popijevke Schuberta, Schumanna, Berlioza, Faurea i Debussyja koje također često pjevam. A za Bachovu glazbu mislim da je nadzemaljska i nadam se da će zauvijek biti dio moje duše kao što je sada.

Možete li nam reći par riječi o svojoj suradnji s Maxom Emanuelom Cenčićem, velikim svjetskim kontratenorom iz Hrvatske?

- S velikim zadovoljstvom! Max je jedan od mojih najboljih prijatelja u svijetu glazbe. On je jedinstveni pjevač i najdraža, vrlo ljubazna i otvorena osoba. Mislim da smo si vrlo bliski i po mentalitetu i po iskustvu "wunderiknda" što naročito vrijedi za Maxa koji je pjevao kao anđeo već s jedanaest godina! On trenutno radi nešto apsolutno jedinstveno za pjevače producirajući s velikim uspjehom opere. Postigao je nevjerojatan uspjeh sa svjetskom premijerom Vincijevog Artasersea, zatim s Händelovim Alessandrom i Tamerlanom, a uskoro ćemo zajedno izvesti svjetsku premijeru opere Siroe Johanna Adolfa Hassea. A tu su i mnogi CD-i i mnoge druge stvari. Max također puno pomaže oko promocije novih pjevača. To što on radi smatram potpuno jedinstvenim i zaista se nadam da će nastaviti jer zanimanje za baroknu glazbu danas toliko raste zahvaljujući upravo Maxu, Bog ga blagoslovio!

Koje vam je najdraže od dosadašnjih postignuća, a čemu se najviše radujete u budućnosti?

- To je teško pitanje jer uvijek sam strastveno predana upravo onom što trenutno radim. Uživam nastupati s ansamblom Il Giardino Armonico – mojim najdražim baroknim sastavom. Oni su prava glazbenička obitelj sastavljena od perfekcionista koji sa mnom čitavo vrijeme dišu. Toliko me nadahnjuju da bih voljela da naši zajednički koncerti nikada ne prestanu.

Premda se može reći da ste već osvojili svijet, imate li nakih umjetničkih ili osobnih ciljeva čije ostvarenje čekate s nestrpljenjem?

- Nisam baš osoba koja je dobra u planiranju unaprijed. Još sam tako mlada i zaljubljena u svaki dan, svaki trenutak koji život pruža. Želim da me nikad ne dostigne rutina i da glazba zauvijek ostane ono što me dira i pokreće baš ovako kao do sada.

NAJAVLJUJU POČETAK RADOVA

RS ne odustaje od zračne luke u Trebinju, a evo zašto je to jako loše za stanovništvo na jugu naše države

Bez obzira na to što dubrovački političari upozoravaju da BiH obvezuje Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, tzv. ESPOO Konvencija, kao i Protokol o strateškoj procjeni okoliša uz Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, Dodik je nedavno izjavi da je specifičnost lokacije dala mogućnost i drugima da utječu na gradnju, ali da oni unatoč tome neće odustati od projekta

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.