Gotovo tri desetljeća nakon što je svoj prvi značajniji strip objavio upravo na stranicama Večernjeg lista, u naš tim vraća se ilustrator Milan Trenc. I to na velika vrata, ilustracijom naslovne stranice subotnjeg priloga Obzor, i u velikom stilu, nakon što su proteklih godina njegove ilustracije krasile naslovnice najuglednijih američkih tiskovina poput New York Timesa, Wall Street Journala, Timea, Forbesa, Washington Posta, Fortunea, Business Weeka...
Zagrebački dečko najprije se, kao i cijela njegova generacija tijekom 70-ih, inficirao stripom, jureći na kiosk po novi Politikin zabavnik ili Stripoteku. Milan Trenc, međutim, imao je ono što drugi nisu: talent da svoj “pričalački gen” pretvori u ilustraciju. Prve radove objavio je u Poletu i Studentskom listu, no u crtačku orbitu lansirao ga je angažman u medijskoj instituciji – Startu.
Raspad socijalizma
– Premda sam poslije radio u svim najvažnijim svjetskim novinama, tako dobre kreativne uvjete nisam nikad poslije imao. K tomu, Start je objavljivao članke koji su me zanimali, jer jako volim raditi politiku, sociologiju i ekonomiju, analitičke članke koji se bave nekakvim problemom. Bilo je to politički zanimljivo vrijeme: mi u Startu kronološki smo pratili cijeli taj raspad socijalizma. No, kako je jednopartijski sistem još bio na vlasti, moje su ilustracije trebale biti nekakva mala igra mačke i miša s dežurnim cenzorima – prisjeća se Milan Trenc, dodajući da je uživao veliko povjerenje uredništva.
– Znali su da ću napraviti ilustraciju koja će biti na samom rubu, ali da taj rub nikad neću prijeći, ali sam, s druge strane, uvijek uspijevao reći ono što sam želio. Tako se nikad nije dogodilo da sam napravio ilustraciju koja se nije mogla objaviti. Rad u Startu pamtim u najljepšem svjetlu. Bilo je to vrijeme kad smo imali potrebu nešto reći i objasniti ljudima, pokazati im put kako se izvući iz nedemokratskog sistema, ukratko, bilo je to vrijeme kad nam je bilo stalo – prisjeća se.
Volim ekonomiju i politiku, ali ozbiljnoj temi nudim i nadu i rješenje
Bila je 1991. kad je svoja iskustva i znanja odlučio pokazati na najzahtjevnijem novinskom tržištu, onom američkom. Stigao je u epicentar, u samo središte New Yorka, gdje nije stigao ni upoznati teren kad je već u prvom tjednu nakon dolaska startao u NY Times Books Review, čime si je širom otvorio vrata i radio za sve one čije ime nešto znači. Što ga je izdvojilo od silne, snažne i motivirane kreativne konkurencije?
– Moje ideje. Imam sposobnost da ih vrlo brzo i lako smišljam, i u realizaciji sam dosta ekspeditivan pa sam u tom okviru u američkoj novinskoj industriji brzo našao svoje mjesto. Tamo se osim brzine cijeni i pouzdanost, ali je ideja presudna. Svi su urednici znali da u pola sata mogu smisliti i realizirati priču. Lijepo je imati dan-dva, ali novinske ilustracije nastaju i preko noći, čak i u jedno poslijepodne. Ja to obožavam. Znalo se dogoditi da me nazovu u podne i naruče ilustraciju koja mora biti gotova do 17 sati. Već ujutro možete vidjeti svoju ilustraciju u New Yorku Timesu. Tko to nije probao ne može si ni zamisliti – priča Milan Trenc tumačeći kako je njegova prednost bila u njegovu načinu razmišljanja. Upravo je to razlog zašto su europski ilustratori cijenjeni u Americi: oni su premoćni na razini političkog promišljanja.
– Često sam u Americi naglašavao razgovarajući s urednicima: ja ne ilustriram tekst, već problem o kojem tekst govori. Mislim da dobra ilustracija treba dati svježu perspektivu na taj problem, postati dio načina da se taj problem riješi – kaže.
Šok u garaži
Preko oceana nije pronašao dobar i unosan posao, ondje je pronašao ljubav, buduću suprugu Akiko, japansku umjetnicu, koju je susreo za jedne Noći vještica: ona je glumila istočnjačku princezu, on je bio “čovjek anthrax” s kuvertom smrtonosnog praha. Iz njihove ljubavi rođena je kći Nika, ponajvažniji razlog zašto se Milan 2005. sa svojom obitelji, nakon gotovo 15 godina izbivanja, vratio u Hrvatsku.
– Jedina stvar koja je kod mene izazvala veću tremu nego preseljenje u New York, bio je povratak u Zagreb. Živio sam u Greenwich Villageu gdje se svi voze taksijem pa ovdje nisam znao ući u javnu garažu. Prvi put sam se susreo i sa šoping-centrom – smješka se Milan, kojeg pitamo kako ocjenjuje aktualni društveni, socijalni i politički trenutak, koje će odsad svojim ilustracijama secirati na stranicama našeg lista.
– Moram priznati da sam zabrinut, jer imam osjećaj da smo se našli u nekakvu procijepu velikih očekivanja. Polagali smo silne nade u Europsku uniju, no u nju smo ušli u najgorem mogućem trenutku velike krize, kad mnogi iz Unije žele van – kaže Milan Trenc dodajući da se Hrvatska u toj situaciji nije najbolje snašla.
Što priprema čitateljima Večernjeg lista?
– Jako volim raditi za novine i veselim se radu u Večernjaku jer volim taj novinski adrenalin. Živimo u teško vrijeme, ali ja obožavam teške teme, pokušavajući ozbiljnoj temi svojim pristupom dati tračak nade. Nijedna situacija nije bezizlazna – kaže ilustrator svjetskoga glasa koji se od sutrašnjeg broja Večernjeg lista, po tko zna koji put u burnoj biografiji, vraća kući.
Mick Hucknall, Simply Red.