Odličnom predstavom "Carevo novo ruho" Gradsko kazalište mladih Split započelo je sezonu 2022./23. u poznatom Teatrinu na Prokurativama. Ravnatelj Ivo Perkušić kaže da je predstava pobudila veliko zanimanje gledatelja:
– Nakon korone ljudi su željni kazališta. Nažalost, nemamo prostora ni vremena da zadovoljimo sve. I naše predstave namijenjene djeci imaju za svakog ponešto, uključuju zabavu za cijelu obitelj. Volim reći da su family show, sve generacije u njima mogu uživati.
Stvarate predstave za velike i male o kojima se naveliko priča. U čemu je tajna uspjeha GKM-a?
Dječji teatar mora sadržavati sve komponente jednog ozbiljnog teatra, ali temom biti primjeren uzrastu kojem se obraća. U njemu se moraju prepoznati sve generacije. Te predstave, naravno, moraju pratiti trendove, ne smiju biti zastarjele, a važno je i da se bave suvremenim temama. Naš je uspjeh u radu. Uspio sam se okružiti dobrim timom, njegujemo timski rad odličnih glumaca zbog kojih kazalište i postoji, ali jednako važan je i 'uredski' dio ekipe bez kojeg nijedan uspjeh našeg kazališta ne bio vidljiv na pozornici.
U svakoj je predstavi vidljivo da glumci guštaju. Je li GKM obiteljski kolektiv i dokaz da "nije u šoldima sve"?
Pa moglo bi se i tako reći, ali bez novca ne možemo. To je činjenica. Meni su ljudski odnosi uvijek na prvom mjestu. Djelatnik mora biti zadovoljan. Male su plaće, ali kao ravnatelj radim sve što mogu da to popravim. Ono što mogu jest pružiti svima ugodno okruženje. Ne volim da netko dolazi na posao s grčem u želucu. Posao ne treba biti mučenje. Ne živimo u utopijskom okruženju i toga smo svjesni. Naši glumci se tijelom i talentom unose u predstave bez obzira na naslov i ulogu koju tumače. Puno razgovaramo i kad u umjetničkom smislu misle da imaju neku ideju, rado to prihvaćam. Rješenja mi nikad nisu "na nož", pogotovo u toj umjetničkoj sferi.
GKM je u vlasništvu Grada, a njegov godišnji proračun iznosi oko 160.000 kuna. Premalo?
Da, oko 160.000 kuna namijenjeno je za program, autorske ugovore, redatelje i suradnike koji nisu na stalnoj plaći. Kad vam netko dolazi u goste, prva stvar kojom ćete se pohvaliti je kultura. Pokazat ćete mu neku znamenitost, predstavu, operu, koncert. To je važno, ali kad dođemo do pitanja novca, onda kažu – pa vi ćete se već nekako snaći. Mi se, eto, uspješno snalazimo već godinama (smijeh). Imamo dobre odnose s Gradom, razumiju nas, shvaćaju naš program, vole naše uspjehe, ali ovaj financijski dio tema je sama za sebe. Po programskom okviru dužni smo napraviti tri premijere godišnje, a znamo da samo jedna prosječna predstava stoji do 200 tisuća kuna. To što smo neke napravili po znatno nižim cijenama, ne znači da je to sada standard. Snašli smo se, ali ne smije se degradirati umjetnike i kazalište.
Gleda li se u Splitu na kulturu i dalje kao na trošak?
Možda je kultura i shvaćena kao nekakav dekor i trošak, ali to je potpuno pogrešno. Kad se dogode nekakve situacije koje neku kazališnu kuću dovedu u nezavidan financijski položaj, moramo pokazati maksimalnu fleksibilnost i shvatiti tu dodanu, nemjerljivu vrijednost. Tko može izmjeriti koliko novca vrijedi osmijeh na licu djeteta koje izlazi veselo iz kazališta, s predstave koju će pamtiti cijeli život? To je vrijednost koja nema cijene. A to često zaboravimo. I nije ista stvar prodavati kazališnu predstavu ili knjige.
Ambiciozno ste za ovu sezonu najavili tri premijere: "Mačka u čizmama", "Zakon Zagore" i "Apokalipsu radnika".
Predstavu "Mačak u čizmama" C. Perraulta postavit će redateljica Nina Kleflin. Prvi put pripremamo mjuzikl, tj. mini-mjuzikl, primjeren našim mogućnostima i okvirima. Ponudit ćemo disneyevski okvir, posebne kostime, lijepu atmosferu... Naš "Mačak u čizmama" bit će mjuzikl za cijelu obitelj, glazbena priča i dramski tekst koji će zabaviti sve generacije. Druga premijera bit će novo djelo pod radnim naslovom "Zakon Zagore" redatelja Ivana Lea Leme, dragog gosta koji je napravio niz naših uspješnica i jako dobro poznaje naš ansambl. Riječ je o predstavi za odrasle koja će propitkivati identitetske obrasce našeg ponašanja i naše "vlaje" koji su u Split došli iz sela u okolici. Bit će to izmaštana vlaška mitologija koja će nas dovesti do današnjeg trenutka i koja na scenu donosi vlaški dijalekt. Ako se netko prepozna, bit će to sasvim slučajno. Lemo je s cabaretom i počeo u Splitu, a posebno nas veseli što smo dobili upit za gostovanje "Cabaret Splićanke" u Rijeci. Istina je da smo nekome uvijek provokativni, ali to i jest zadatak kazališta. Treća premijera, koju smo planirali prije dvije godine, ali nas je korona zaustavila, bit će praizvedba djela "Apokalipsa radnika" nagrađivanog suvremenog portugalskog pisca Valtera Huga Mae. To je melodramatska crna komedija čija priča prati život dvije protagonistice i težinu prosječnog života, kakav danas živi 90 posto građana. Ovaj naš projekt prepoznali su i u portugalskom veleposlanstvu, drago im je da će se svjetska premijera dogoditi kod nas.
U 2023. slavite i 80. rođendan kazališta?
– U veljači ćemo proslaviti osamdeset godina postojanja. Zanimljivo je da smo jedino europsko kazalište osnovano izvan europskog teritorija, u zbjegu u El Shattu. To je lijepa crtica u životopisu našeg teatra. GKM Split je vremešni, ali žilavi starčić koji se ne da! U istom mjesecu prigodno ćemo obilježiti i stotu godišnjicu rođenja Miljenka Smoje.
Poznat je i vaš dramski studio koji mnogi Splićani rado pohađaju.
Posebno smo popularni nakon korone, veliko je zanimanje za upis u naš dramski studio koji vode glumci Nada Kovačević, Vinko Mihanović, Siniša Novković i pedagoginja Ivana Bačić. Novost od ove sezone je "Studio 25 na kvadrat" koji će voditi naša glumica Mia Vladović. Radit će s 25 polaznika koji su stariji od 25 godina i nemaju nikakvo kazališno iskustvo, ali žele poboljšati svoje komunikacijske vještine, poraditi na glasovima, osloboditi se straha od javnog nastupa...
Ravnatelj ste GKM-a više od tri godine, hoćete li se natjecati za novi mandat?
Hoću, čekam raspisivanje natječaja. Mislim da u GKM-u mogu napraviti još puno toga. Započeli smo neke divne projekte. Već me i ova sezona veseli, digli smo je na jedan viši nivo: tri vrhunska redateljska imena, tri dobra naslova. Nijedno kazalište se ne bi toga posramilo.