Početkom 3. tisućljeća prije Krista u Egiptu su na vlast došle prve faraonske dinastije, Troja je bila važan obrtnički grad, u Mezopotamiji su se gradili najveći gradovi na svijetu s impresivnim ziguratima. Također, bilo je to i vrijeme kada se na području Hrvatske strelovito razvijala vučedolska kultura, a da bismo uistinu shvatili jednu od najvažnijih i najpoznatijih prapovijesnih kultura na ovdašnjem tlu, važno je objasniti upravo taj povijesni kontekst, odnosno otkriti koje su kulture prethodile Vučedolcima, čiji su suvremenici oni bili i tko je na ove prostore došao nakon njih.
Za početak, podsjetimo da povijest kao takvu ugrubo dijelimo na tri razdoblja, a prijelomne točke koje ih dijele su pojava čovjeka te pojava pisma i prvih pisanih povijesnih dokumenta. Pojavom čovjeka na Zemlji počinje razdoblje prapovijesti ili pretpovijesti. Bilo je to prije oko 2,5 milijuna godina, trajalo je sve do 4. tisućljeća prije Krista, a razdoblje se dijeli na kameno i metalno doba. Pritom se još prapovijesno kameno doba dijeli na paleolitik, mezolitik i neolitik, a metalno doba na bakreno, brončano i željezno. I upravo tu, u bakreno doba, poznato i kao eneolitik, smještamo vučedolsku kulturu, koja datira u vremenu između 3000. i 2600. godina prije Krista.
Zanimljivo je ovdje istaknuti da je zanimanje za prapovijesne kulture, kao i za to razdoblje općenito poraslo tek u novije vrijeme, o čemu govori i jedan od najpoznatijih svjetskih arheologa Colin Renfrew.
– Prije dva stoljeća pretpovijest nije postojala. I to ne samo da nije postojala znanstvena disciplina posvećena izučavanju pretpovijesnog doba, a koja se danas naziva prethistorijskom arheologijom, nego, što je još važnije napomenuti, nije postojala ni uobličena predodžba o „pretpovijesti”, u smislu dugog vremenskog raspona koje seže u vrijeme prije pojave povijesnih zapisa i povijesnih dokumenata. Nije uopće postojala predodžba o tome da povijest ljudskoga roda uključuje i desetke tisuća godina razvoja i promjena – napisao je Colin Renfrew u svojoj knjizi “Pretpovijest: Nastanak ljudskog uma”. Također, ističe da je upravo postojanje prapovijesti kao jasno određenog razdoblja jedno od najvećih otkrića 19. stoljeća, a ono je otvorilo put ozbiljnom izučavanju. I zato danas, na temelju nepisanih materijalnih dokumenata, tragova te arheoloških otkrića ljudi znaju puno više o svojim precima. Tako je poznato da su Vučedolcima na području današnje Hrvatske prethodile razne kulture, s obzirom na to da je riječ o prostoru koji je, koliko je danas poznato, prvi put naseljen još sredinom paleolitika.
U Hrvatskoj tako postoji cijeli niz paleolitičkih nalazišta, među kojima je najpoznatije Hušnjakovo brdo kraj Krapine gdje su pronađeni ostaci neandertalaca. Nadalje, ne zaostaje Hrvatska ni kad je riječ o ostacima iz razdoblja neolitika kada su se razvile poznate kulture kao što su starčevačka, sopotska, hvarska… Potom je bakreno doba obilježila, naravno, vučedolska kultura, iz brončanog doba koje je uslijedilo najpoznatija je vinkovačka kultura, a već su u željezno doba prostor Hrvatske naselili dobro poznati Iliri. Bila je to situacija na području Hrvatske, no postavlja se i pitanje – koje su velike svjetske civilizacije bile suvremenici vučedolske kulture? Na to pitanje ipak nije lako odgovoriti zato što, kako se navodi u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, nije točno određeno kada završava prapovijest, odnosno kada počinje povijest.
– Prapovijest traje od prve pojave čovjeka do doba iz kojega su se u pojedinih etničkih skupina, plemena i naroda sačuvali prvi pisani, historiografski uporabljivi dokumenti. Budući da se prvi pisani izvori u različitih naroda javljaju u različito doba, granica između prapovijesti i povijesti nije svugdje ista – stoji objašnjeno te se dodaje kako je to u Mezopotamiji i Egiptu bilo već u 4. tisućljeću prije Krista, a u Grčkoj i Italiji tek krajem 8. stoljeća prije Krista. Na području Hrvatske pak razdoblje povijesti počinje oko 4. stoljeća prije Krista, u vrijeme grčke kolonizacije.
– Osnovna periodizacija prapovijesti na starije, srednje i mlađe kameno doba te na bakreno, brončano i željezno doba temelji se na činjenici da je čovjek u različita doba izrađivao oružja i oruđa od različita materijala. Proučavanjem razvoja oblika oruđa i oružja, keramike, nakita i drugih izrađevina materijalne kulture (kao izvora za prapovijest), primjenom komparativne metode i sve brojnijih prirodoznanstvenih metodâ datiranja uspjelo se stvoriti opću sliku kronološkoga slijeda prapovijesnih razvojnih faza (relativna kronologija) i odrediti njihove približno točne apsolutne datume (apsolutna kronologija) – ističu.
To znači da je bakrena vučedolska kultura bila suvremenik nekima od najpoznatijih starih civilizacija u Egiptu i Mezopotamiji, ali tamošnji su ljudi u to vrijeme već koristili pismo te ih se po povijesnim karakteristikama i dostignućima ne svrstava u isto povijesno razdoblje kao i Vučedolce, iako su živjeli u istom razdoblju. Kako su, dakle, živjeli vučedolski suvremenici u prvoj polovini 3. tisućljeća prije Krista?
Mezopotamija, odnosno međurječje, geografsko je područje između Eufrata i Tigrisa koje, gledajući suvremene granice država, danas većinski spada pod irački teritorij. Radi se ujedno i o području na kojem su Sumerani u 4. tisućljeću prije Krista na noge postavili jednu od najranijih visokorazvijenih civilizacija u povijesti.
Već su prije toga, u 8. tisućljeću prije Krista, tamo nastala prva trajna naselja, a stanovnici Mezopotamije već su oko 5000. godine prije Krista počeli s preradom bakra. Nešto više od 1000 godina poslije Mezopotamiju naseljavaju i pokoravaju Sumerani. Iako se ne zna odakle su stigli i podrijetlo im je potpuno nepoznato, bio je to prvi narod pod kojim je područje Mezopotamije doživjelo procvat, a njihov impresivan razvoj trajao je sve do osvajanja Akađana oko 2300. godine prije Krista. To znači da je sumerska civilizacija, koja je postavila kamen temeljac razvoju ostalih mezopotamskih kultura, bila na vrhuncu u isto vrijeme kad i vučedolska kultura.
No Sumerani su, za razliku od drugih naroda toga doba, veoma rano razvili svoje pismo, poljoprivredu, trgovinu, društvenu i vojnu organizaciju, obrt, književnost, promatranje zvijezda… I upravo ih se zbog toga smatra kolijevkom zapadne civilizacije. Svoju društvenu organizaciju temeljili na osnivanju gradova država, a najpoznatiji su u to vrijeme bili Ur, Uruk, Kiš, Nipur, Lagaš… Svaki je grad imao vladara i svoga boga zaštitnika, a međusobno su bili povezani suradnjom, trgovinom, kulturom…
– Svaka država bila je domena određenog boga – Nippur je pripadao Enlilu, Ur Nanaru, Lagaš je pripadao Ninurti, a Anu je bio vlasnik Uruka – napisao je svojedobno u knjizi “Počeci civilizacije” Sir Charles Leonard Woolley, jedan od najvećih britanskih arheologa koji je poznat upravo po iskapanjima u Uru. Sumerani su, naime, bili fascinirani prirodom i pojavama oko sebe pa su razvili veoma kompleksan politeistički vjerski sustav, a nimalo nisu zaostajala njihova kulturna i znanstvena otkrića. O veličini i važnosti sumerske civilizacije dovoljno govori činjenica da je Uruk početkom 3. tisućljeća prije Krista bio najveći grad na svijetu s gotovo 100.000 stanovnika. Svi su gradovi imali karakterističnu arhitekturu s brojnim ukrasima, a centralna je građevina bio drevni hram zigurat. U Nipuru je pak otkriveno postojanje škole s kraja tog tisućljeća što pokazuje da su Sumerani imali i dobro razvijeno školstvo. No ono po čemu su možda ostali i najzapamćeniji u povijesti je klinasto pismo, nastalo u kasnom 4. tisućljeću prije Krista. U početku se temeljilo na piktogramima, a poslije je sustav modificiran pa su znakovi koji su se zapisivali uglavnom na glinene pločice počeli nalikovati na klinove po čemu je pismo i dobilo ime. Stoga su sačuvani brojni sumerski tekstovi, priče, molitve, dokumenti… Ipak, najvažniji sačuvani pisani trag iz Mezopotamije je “Ep o Gilgamešu”, koji je do danas ostao najstarije poznato književno djelo na svijetu. Iako se ne zna točno iz koje godine datira, pretpostavlja se da je riječ o 2000. godini prije nove ere, a ep pripovijeda o herojstvu Gilgameša, herojskog kralja grada Uruka. Treba ovdje dodati kako je u sumerskim spisima ostalo zabilježeno i da su oko 2500. godine prije Krista dobili svoju prvu kraljicu Kubabu. Inače, društvo u sumerskim gradovima već je tada bio podijeljeno na vladajuće, svećenstvo, državne službenike, pisare i obrtnike, seljake, a ljudi su u svom svakodnevnom životu koristili kotač, plug, kalendar…
Za razliku od Mezopotamije gdje je život bio organiziran u gradovima državama koji u to vrijeme nisu težili ujedinjenju u jednu veliku državu, već im je bilo dovoljno da dijele zajedničku kulturu, početkom nastanka egipatske civilizacije smatra se 3150. godina prije Krista kada je prvi faraon ujedinio Gornji i Donji Egipat. Do tada su, u takozvanom preddinastijskom periodu, područje oko južnog dijela toka rijeke Nil nazivali Gornjim Egiptom, a nizvodno se nalazio Donji Egipat. Svaki je dio imao svog vladara, dok ih nije ujedinio prvi egipatski faraon za kojeg se pretpostavlja da se zvao Narmer. Egipatski svećenik i povjesničar Maneton iz 3. stoljeća prije Krista upravo njega naziva mitskim ujediniteljem Egipta, a po njemu ime nosi i Narmerova ploča, odnosno paleta. Riječ je o jednom od najstarijih dokumenata na svijetu, a ispisan je egipatskim hijeroglifima. No zapravo je jako malo toga poznato o prvim egipatskim faraonima. Razdoblje vladavine prvih dviju dinastija naziva se arhajskim razdobljem, a tek dolaskom treće dinastije na vlast počinje razdoblje Starog kraljevstva kada drevni Egipat doseže svoj prvi civilizacijski vrhunac.
Prvi je faraon treće dinastije bio slavni Džozer, a vlast je preuzeo u 27. stoljeću prije Krista. Poznat je po gradnji prve egipatske stepenaste piramide koju je sagradio njegov arhitekt Imhotep. To je i danas najstarija sačuvana stepenasta piramida na svijetu, a nalazi se u egipatskoj Sakari. Bilo je to samo groblje, dok je glavni grad u to vrijeme bio Memfis.
Vrhunac moći dosegnuli su pak vladari četvrte dinastije, a najpoznatiji su Keops (2551. pr. Kr .– 2528. pr. Kr.) koji je dao sagraditi veliku piramidu u Gizi te njegov sin Kefren (2520. pr. Kr. – 2494. pr. Kr.), autor druge velike piramide i Sfinge u Gizi. U to vrijeme, koje se poklapa s razvojem vučedolske kulture, Egipat je, osim po piramidama, postao slavan i po svojim ostalim dostignućima, baš kao i sumerska civilizacija.
Treba dodati i to da se u slično vrijeme počela razvijati i kineska civilizacija, no o tom ranom razdoblju nema previše pisanih tragova, a prva zabilježena kineska dinastija Xia opisana je tek na prijelazu iz trećeg u drugo tisućljeće prije Krista pa je ipak riječ o nešto novijem datumu u odnosu na vrhunac vučedolske kulture. Nešto je mlađa i indska civilizacija, koja se oko 2500. godine prije Krista počinje razvijati na indijskom potkontinentu uz obalu rijeke Ind. Tamošnji su ljudi trgovali sa Sumeranima, a tek je u prvoj polovini 20. stoljeća otkriven Mohenjo Daro, najveći očuvani grad iz brončanog dob i tadašnje središte indske kulture, koji je svoj vrhunac doživio oko 2000. godine prije Krista.
Još jedan slavni grad koji treba spomenuti jest Troja, opjevana u Homerovu epu Ilijada. Bila je poprište legendarnog Trojanskog rata koji su Grci poveli protiv Trojanaca, a lokalitet u Maloj Aziji, za koji se vjeruje da se ondje nalazila Troja, specifičan je zbog toga što je iskopano više slojeva istog grada, ali iz različitih razdoblja. Vjeruje se tako da Troja I. datira s početka 3. tisućljeća prije Krista, a da je Troja II. bila na vrhuncu svog razvoja sredinom tog tisućljeća. Dodajmo i to da se tek Troja VII. smatra baš onom Homerovom, a te su iskopine puno mlađe i datiraju s kraja 2. tisućljeća prije Krista. Ta je Troja, naravno, i najpoznatija, a o ranijima se zna malo toga. Pretpostavlja se da je riječ o uspješnom trgovačkom gradu, predstavniku brončane kulture u kojem su radili brojni obrtnici. Uzevši u obzir da je Troja kontrolirala morski prolaz Dardanele kroz koji su trgovci putovali iz Egejskog u Crno more, a da se vučedolska kultura smatrala svojevrsnom poveznicom ovih prostora s egejskim kulturnim krugom, veoma su zanimljive pretpostavke o mogućoj nekadašnjoj povezanosti ovih dvaju lokaliteta.