Lagao bi svatko tko bi za češku mezzosopranisticu Magdalenu Koženú i letonsku mezzosopranisticu Elinu Garanču rekao da uspješne karijere mogu zahvaliti svom izgledu. Mnogo rada i neosporni talent, hrabrost u izboru repertoara, a onda i zrnce sreće uz pravodobni vjetar u leđa ipak su imali prevagu. No, eterični izgled plavokosih diva sigurno im nije smetao u osvajanju svjetskih opernih scena i diskografskih kuća, a onda i u slamanju dirigentskih srdaca, što je osiguralo dodatni medijski interes koji je još od vremena Marije Callas važan i u tradicionalističkom svijetu klasične glazbe.
Magdalena Kožená, rođena u moravskoj prijestolnici Brnu, koju je glasovno tesala pedagoginja Eva Blachova, u Zagreb dolazi 15. ožujka s ljubavnim pismima Monteverdija i suvremenika. Slušatelji će u Lisinskom slušati i skladbe “Okrutna Amarilli” ili “Vraća se vedri lahor” te maštati o svojim ljubavnim uspjesima i neuspjesima. A možda će i Kožená razmišljati o svom dragom, šefu dirigentu Berlinske filharmonije sir Simonu Rattleu. I dok Kožená Rattlea ne dovodi u Zagreb, karizmatična letonska zvijezda opasnih plavih očiju Elina Garanča u Lisinski 10. ožujka dolazi sa suprugom, gibraltarskim maestrom Karelom Markom Chichonom koji će ravnati Simfonijskim orkestrom HRT-a. Garanča je oprezna s nastupima pa u ožujku nastupa tek jednom, u Zagrebu. Karata još ima.
\"Karata još ima.\" Ima, ima ali zaboravili ste spomenuti - po kojoj cijeni...