U Zagrebu će večeras u dvorani HKD Napredak u Bogovićevoj 1/I biti predstavljena nova knjiga jednog od najpoznatijih europskih kontemplativaca Willigisa Jagera "Kontemplacija, kršćanski put mistične duhovnosti", pa smo o kontemplativnoj molitvi ili molitvi šutnje, koja je sve popularnija i u Hrvatskoj, razgovarali s Nevenom Bradićem, jednim od promotora knjige. Večerašnje će predstavljanje biti zanimljivo i po tome što će se prvi puta u javnosti, na nekoj javnoj promociji, održati "kontemplativno sjedenje", koje će moći isprobati svi koji dođu na promociju knjige.
1. O kontemplaciji se kod nas vrlo malo zna. O čemu se uopće radi?
- Kontemplacija ima više značenja. Ona je prvenstveno praksa, vježba mirnog sjedenja u šutnji, šutnji tijela, duše i duha. Ona je i duhovno putovanje, itinerarij kako se u tradiciji nazivao, koje vodi jedinstvu s Bogom. Ona je i taj vrhovni cilj, ostvarenje kozmičke, nedualne ili Kristove svjesnosti, kako se često danas naziva. Kontemplacija je potpuna i cjelovita spoznaja u stanju čiste ljubavi.
2. Kakve ona ima veze s meditacijom?
- U kršćanskoj se tradiciji meditacijom nazivala molitva koja je koristila moći duše - razum, osjećaje, maštu i volju - koje su dušu pripremali za približavanje božanskoj tajni. Drugim riječima, meditativna molitva, poznatija kao razmatranje, koristi različite sadržaje svijesti kao fokus pozornosti. S druge strane, u kontemplativnoj molitvi svi sadržaji svijesti se napuštaju, a pozornost se zadržava na jednoj kratkoj rečenice ili riječi (najpoznatija je Isusova molitva u tradiciji hesihazma), dahu ili čistoj praznini, da bi u tom pounutrenju krenuli putem prema središtu duše u kojem se nalazi Bog, kako je to govorio Ivan od Križa. Ili riječima velikog učitelja kontemplacije iz 14.st. Johannesa Taulera: "Puštam slike i stvari da prolaze i držim svoj hram praznim."
3. A s kršćanstvom?
- Kao što je gore već rečeno, kontemplativna je molitva oduvijek bila sastavni dio molitvenog života kršćanina. I to onaj najviši, najcjenjeniji dio. U Istočnoj je crkvi čak ostala sačuvana tradicija da je sam Isus podučavao kontemplaciju u svom čuvenom govoru o molitvi u kojem Samaritanki govori da se treba moliti u Duhu i istini, odnosno u dahu () i pozornosti () što je bio samo drugi jednakovrijedan način prevođenja višeznačnih riječi pneuma i aletheia. Ta se tradicija potom generacijama prenosila i ostala sačuvana i do danas. Na Zapadu je kontemplacija bila uključena u duhovni život sve do kraja 17. i početka 18. stoljeća kad pod pritiskom racionalizma, prosvjetiteljstva i općeg straha od hereza biva u potpunosti potaknuta u drugi plan, gotovo zaboravljena. U 20. stoljeća tradicija se obnavlja tako da danas ima niz eminentnih učitelja kontemplacije koji djeluju u svijetu, kao što su to Willigis Jager, Thomas Keating i mnogi drugi.
4. Koje su poveznice s ostalim religijama?
- U svim duhovnim tradicijama svijeta mirno sjedenje u šutnji temelj je duhovnog putovanja prema ostvarenju jedinstva s Konačnom stvarnošću, Apsolutom, Bogom, mokshe (oslobođenja), nirvane (potpunog prosvjetljenja). One su također povezane onim što se naziva sophia perennis ili perenijalna filozofija, vječnom, bezvremenom mudrosti koja čini temeljnu strukturu svih njih. Ona se temelji na nekoliko načela: da potku života čini sveprisutna energija s onu stranu svakog imenovanja (koju označuju pojmovi kao što su Bog, Apsolut, Budina svijest itd.); da se čovjek od nje odijelio živeći u svom egu, malom i ograničenom "ja" koje uzrokuju temeljno iskustvo patnje i nesreće čovjeka u svijetu; da postoji put kojim se može izaći iz tog začaranog kruga - duhovni, kontemplativan put koji se temelji na spoznaji da smo "Božja bića koja imaju ljudsko iskustvo", kako bi to rekao Willigis Jeger; da je moguće ostvariti cilj - jedinstvo s Konačnom stvarnošću, Bogom, Apsolutom, ostvarenjem nedualne, kozmičke svjesnosti, a koji se temelji na duhovnoj praksi koja uključuje cjelovitog čovjeka - kontemplativnom činu prepuštanja Božjem životu koji je u nama, koji jest mi.
5. Koliko osobno prakticirate kontemplaciju i koje bi prednosti izdvojili?
- Duhovnim praksama bavim se već gotovo trideset, a kontemplacijom intenzivno posljednjih petnaest godina pod vodstvom jedinog učitelja kontemplacije na ovim prostorima fra Mladena Hercega i njegovog učitelja i osnivača Wurzburške škole kontemplacije (1986.), odnosno kontemplativne linije "Oblak neznanja", Willigisa Jegera kojoj od 2013. i sam pripadam.
Kontemplacija je put spoznaje samoga sebe, svijeta oko nas i Konačne stvarnosti. Prisutan je u kršćanskoj tradiciji već 2000 godina. A shvaćen kao put u transkonfesionalno područje duha, temelj je i svih duhovnih tradicija svijeta. I, kako je pozivala velika učiteljica kontemplacije Madame Guyon krajem 17. stoljeća: "Svi su pozvani na kontemplaciju, kao što su i svi pozvani na spasenje!" Pa i svako od nas, danas, ovdje i sada.
Zao mi je.. zakasnih..