Gospodin Florijan je u pedesetima. Srećemo ga u današnjem Zagrebu. Već i time što je svom glavnom junaku dala ime koje ga smješta u neko drugo doba, kao da je recimo svratio kod Žnidaršića, bez namjere da ode za avijatičara u Abesiniju, Marina Vujičić mu daruje jedan nadasve zanimljiv, posve neočekivani karakter. On je čovjek koji živi bez ikakvih financijskih briga, ali i bez televizora; deset godina rutinski samuje nakon smrti supruge. Život mu se okrene naglavce kada objavi oglas: “Tražim gospođu za milovanje mojih leđa...”
Tim oglasom počinje sjajni novi roman Marine Vujčić “Pitanje anatomije” (Hena com, urednica Tanja Tolić, 119 kuna), u kojem čitatelje uvodi u živote dvoje posve različitih junaka te kroz njih razvija moćnu simboliku “zapostavljenih” leđa. Redaju se ovdje slike iz svakodnevnog života. Dok drži knjigu u ruci, čitatelj se mora zapitati koliko ljudi oko njega, oni koje sreće na šalteru banke ili u tramvaju, nema ni za grah, a kosu pere razvodnjenim šamponom, ali i koliko njih prolazi kroz život zabravljen u opni samoće koju su sami stvorili oko sebe.
Florijan, s jedne, i umjetnička i poduzetna duša gospođe Veronike, s druge strane, mnoge mogu naučiti pameti, sve to u opsegom ne prevelikom romanu koji zatvara od jednog do drugog novinskog oglasa. Uz to kroz čitalačke navike svog Florijana i inovativne slikarske tehnike gospođe Veronike, Marina Vujčić piše i nadasve zanimljive stranice o umjetnosti, inspiraciji, kao i ljudima koji su “potrošači” te iste umjetnosti. Kako čitati priče i kako gledati slike, kako naučiti ono što ne znaš, pa čak i ne osjećaš da trebaš, jaka je potka ovog romana. Dogodovštine oko milovanja leđa (ne brinite se, Florijanu nije nikakva “rekreacija” na pameti) ovdje su samo da bi razotkrile ono što tako pomno čuvamo; od stanja na računu u banci do stanja u bilanci srca i duše.