Ivo van Hove umjetnički je direktor kazališta Toneelgroep Amsterdam i jedan od najcjenjenijih nizozemskih redatelja, kojeg smo prije dvije godine gledali na Festivalu svjetskog kazališta u Zagrebu, gdje je gostovao s predstavom \"Premijera\". Večeras se vraća na FSK s predstavom \"Dugo putovanje u noć\", prema tekstu Eugenea O\'Neilla.
U prošlosti ste režirali nekoliko O\'Neillovih komada. Što vas u njegovu radu toliko privlači?
Osjećam se osobno povezan s njim jer mi se čini da je drame pisao iz neke iskonske nužde. Ta potreba za izrazom snažno se osjeti u njegovim tekstovima, kao da su pisani suzama i krvlju. S druge strane, O\'Neill je istinski majstor, s jednakim je uspjehom pisao obiteljske drame, ekspresionističke i naturalističke tekstove... Samo je Shakespeare imao tako širok talent. Većina njegovih drama ima snažnu univerzalnu vrijednost, pa čak i kada su vrlo osobne.
Koliko se vaša predstava razlikuje od originalnog teksta?
Nisam ga mijenjao, iako sam ga kratio na nekoliko mjesta. O\'Neill je ovu dramu smatrao svojom najosobnijom, definirao ju je kao \"tihu dramu\", usprkos tome što su članovi obitelji o kojoj piše u stalnom sukobu. Zato očekujte večer punu nježnosti, topline i tuge, prožetu glazbom Randyja Newmana. To neće biti vizualni spektakl, nego spektakl srca.
Za kazalište ste adaptirali filmove Cassavetesa, Viscontija, Pasolinija, Antonionija i Bergmana. Što teatar može dodati filmskom remek-djelu?
Kazalište je uvijek živo i u tome je njegova snaga. Zbog toga će ono biti dominantna umjetnička forma 21. stoljeća. U vrijeme naglaska na virtualnom, javlja se sve snažnija potreba za opipljivim iskustvom. Kazalište to nudi svakom svojom predstavom.
Umjetnički ste direktor Toneelgroepa. Kako usklađujete producentski i redateljski posao?
Tako što ih ne miješam. Trudim se moć koju donosi upravljački položaj koristiti samo kako bih kazalište učinio boljim. Financijski direktor, primjerice, mora razmišljati o svakom centu budžeta, za njega su predstave naš tržišni produkt. Za mene, one su i sama svrha postojanja, i zato se trudim da naša organizacija bude usmjerena na kazalište kao umjetničku formu, a ne kao proizvod.
Da ste mogli birati, s kojom biste predstavom gostovali u Zagrebu?
Prošle sezone režirao sam \"Nakon probe\" i \"Personu\", dvije drame Ingmara Bergmana koje govore o važnosti teatra u našim životima. \"Nakon probe\" je vrlo sirova, nagonska, a \"Persona\" više vizualna, mistična i neuhvatljiva. Mislim da je to dobar prikaz moje osobnosti. To su moji yin i yang.