Ubojiti žalci humora Monty Pythona, koje najveći dio svijeta izjednačava s pojmom britanskog humora, u prvom redu leže u cinizmu i društveno-političkoj (i inoj) nekorektnosti. Oni se jednostavno sprdaju sa svima i u tome nemaju granica. I čine to urnebesno smiješno.
Jezik kao glavna zamka
Glavni alat kojim se pri tome koriste, uz nevjerojatne glumačke i kreativne talente, upravo je jezik. U tom jeziku leži i glavna zamka. Ona u kojoj je potonula najnovija predstava kazališta Komedija “Spamalot”. Mjuzikl za koji je scenarij i stihove napisao Eric Idle, koji ga je i uglazbio s Johnom du Prezom (a po motivima slavnog i sjajnog filma “Monty Python i Sveti gral”) ovdje je prevela i prepjevala Ivanka Aničić, a režirao Igor Mešin.Na žalost, jednostavno to više nije isti nivo. Ono što je u originalu gruba drskost, ismijavanje povijesti, kršćanstva, viteštva i Britanije, ovdje je prezašećerena vodica, čak ne ni limunada, počevši od same uvertire u kojoj dirigent pucnjima iz pištolja “ubije” članove orkestra koji “falšaju”. Dok ansambl pjeva “Svijetlu stranu u svem moraš nać...”, znane note najpoznatijeg songa iz ovog mjuzikla u glavi jednostavno zvone engleskim, tim više jer je nemoguće smijati se šalama koje su spuštene na dječji nivo (vitez se ukakao u gaće od straha) ili se tek usput dotiču činjenice da će homoseksualni brak Sir Lancelota biti kontroverzan i nakon tisuću godina... No, unatoč svim zamjerkama treba priznati da je Komedija u “Spamalot” uložila mnogo truda. I u konačnici dobila mjuzikl koji će i te kao privući publiku željnu pjevno-plesnih predstava.
Dojmljivi Ivica Zadro
Ovdje smo se opet uvjerili u nevjerojatnu zabavljačku moć Dražena Čučeka, čuli odlično otpjevane glazbene brojeve u izvedbi Renate Sabljak i Đanija Stipaničeva. Od epizoda svakako je najdojmljiviji Ivica Zadro kao otac princa Herberta kojem sve to pjevanje neizdrživo ide na živce. Najkraće rečeno: naslov koji će biti gledan, ali i verzija Monty Pythona bez koje smo i mogli.
Bilo bi bolje da se gospodja Bojana Radovic, autorica ovog teksta, malo bolje informirala prije nego je krenula u pisanje ove bljezgarije. Napadati gospodju Ivanku Anicic, prevoditeljicu Spamalota na hrvatski jezik, gore navedenim argumentima, vise je nego promasaj!! Da je gospodja Radovic poslusala samo audio snimku orginala, onda bi znala da je pucanj dirigenta u sviraca trube (a ne clanove orkestra), orginalni dio glazbene partiture, da je vitez koji se ukakao u gace od straha, doslovan, ponavljam, doslovan prijevod orginala, a da je najpoznatiji song koji se izvodi u ovom mjuziklu preveden u duhu hrvatskog jezika, do pjevnosti koja sigurno nikome nece predstavljati problem, sto je publika na premijeri i pokazala, zapjevavsi sa protagonistma. Ja sam takodjer bio jedan od onih kojima je pjevanje ovog songa, prima vista sa letka koji je podjeljen publici, bio nevjerojatan dozivljaj. A engleski jezik mi nije stran, gotovo kao i gospodji Radovic i poznajem orginal bas kao i ona. Spamalot u Komediji je nesto najbolje, najveselije sto se u zadnje vrijeme dogodilo u hrvatskim kazalistima. U ovim mracnim i teskim vremenima. Ukoliko se niste, gospodjo Radovic, u obrazovnom smislu, pomakli dalje od komentara koja boja tockice ili volana ide na koju haljinu, onda nas postedite Vasih kvazi osvrt-kritika i napisanih bljezgarija za dramske, glazbene i plesne predstave u hrvatskim kazalistima. Jer najkrace receno: tekstovi koje pisete su gluposti, ali i pokusaj kritike bez koje sigurno mozemo! Hvala!