Krajem prošle godine objavljen je povratnički album splitske Daleke obale, bez Marijana Bana u postavi, koji je nedavno doživio i reizdanje na vinilu. Upravo taj format LP-ja paše uz novi album Daleke obale, jer osim što je napravljen kao klasična ploča nalik onima iz osamdesetih, kad je Daleka obala postizala najveće uspjehe, dvanaest uključenih pjesama kao da su rađene za taj format.
Ne samo formalno, nego i sadržajno, ekipa koju predvodi Boris Hrepić Hrepa (jedini član koji je svirao na svim koncertima Daleke obale u svim dekadama) uspjela je pogoditi pravu mjeru kako bi zadržala prepoznatljivu melodiku i svirku grupe u novim pjesmama. Još jedan bitan faktor novi je prednji čovjek Jakša Kriletić Lordes, inače jedan od najzaposlenijih domaćih saksofonista, koji je prebacivanjem na poziciju vokala napravio jedan od najboljih transfera na domaćoj sceni.
Naime, ući u cipele Marijana Bana nije nimalo lako, a Kriletić se pokazao kao odlično rješenje. Slične boje glasa i velikog scenskog iskustva, uspio je u melodičnim pjesmama prepoznatljive tematike uhvatiti najbitnije, a to je “okus” Daleke obale s Marijanom Banom. Uz čvrstu svirku grupe i dvanaest solidnih pjesama, “Kao sad” povratak je korijenskom rocku koji zadržava sve karakteristike Daleke obale, što je bilo i najteže postići. Od bržih uvodnih pjesama “Cvijet” ili himnične “Lipi dani”, “Fališ mi” s iskrzanim gitarističkim rifom ili raspojasane “Rođendan, Božić i Nova godina”, “U reggaeu je spas”, do naslovne balade ili violinskih premaza u emotivnoj “Ni ti a ni ja”, Kriletićevo pjevanje otkrivalačkih stihova daje bolji rezultat nego što se itko mogao nadati.
Iako je The Obala već znala raditi bez Marijana Bana, povratak poznatom imenu zahtijevao je potpuni pristup, što su uz Kriletića i uspjeli postići. Dapače, i u koncertnom okruženju Daleka obala pokazala se uspješnom, odsvirali su turneju i napunili zagrebački Dom sportova, te objavili koncertni album. Ukratko, već su se i prije ovog vinila na terenu potvrdili kao stvarna, a ne medijski namještena priča. Nove pjesme s albuma “Kao sad” ključne su za to, jer riječ je o sasvim novoj autorskoj etapi rada, a ne o korištenju nostalgije poznatog imena.