Diplomac

Umijeće Sanje Marin i Ivana Maguda nije dovoljno za čudo

Foto: pixsell
Umijeće Sanje Marin i Ivana Maguda nije dovoljno za čudo
14.02.2013.
u 21:11
U rukama hrabrijeg režisera "Diplomac" bi bio kazališna senzacija, a ovako je promašaj
Pogledaj originalni članak

Komedija je ovog puta zagrizla u vrlo tvrd orah. Nije pritom polomila zube, ali to može zahvaliti samo glavnim glumcima – (svojoj) Sanji Marin kao gospođi Robinson i gostu Ivanu Magudu u naslovnoj ulozi Benjamina Braddocka.

Režija po inerciji

Naravno na “Diplomca”, premijera kojeg je bila u srijedu navečer, svatko dolazi s Dustinom Hoffmanom u glavi, i to je teret koji ovdje nosi nevjerojatno talentirani mladi glumac (25 godina mu je tek) u svojoj prvoj glavnoj ulozi. Redateljica Aida Bukvić ga, nažalost, ostavlja da se snalazi kako zna i umije. Ona predstavu kao da ne režira, nego pušta da se stvari zbivaju po čistoj inerciji. Spašava je Magudov glumački instinkt (scena u kojoj skida odjeću pri prvom seksualnom susretu s fatalnom zavodnicom je minijatura koja to najbolje dokazuje) i kemija koja očito postoji između glavnih junaka. Sanja Marin svoju gospođu Robinson (uz originalnu glazbu koja će ostati slavna dok je svijeta i vijeka) igra nadasve uvjerljivo – ona jest lijepa i seksi žena koju promašeni život pretvara u seksualnu predatoricu i kao takva odgovara snovima svakog neiskusnog mladića.

U drugom dijelu predstave, kada padaju emocionalne, a ne samo seksualne barijere, njezine mane još jače dolaze do izražaja. Tu ostatak likova, počevši od treće stranice ljubavnog trokuta Elaine Robinson koju tumači Ana Kraljević, postaju tek karikature, i u tome se gubi cijela bit priče – ona u kojoj mladi zapravo odustaju od pobune bilo koje – pa i seksualne – vrste. I upravo to je najveće šteta Komedijina “Diplomca”.

Ispod prosjeka

Hrabriji redatelj razigrao bi eksplozivnu priču koju prvi put gledamo na domaćoj kazališnoj sceni, do kosti izraubao svoje glavne glumce koji ovdje pokazuju tek dio svog potencijala, ali i okružio ih likovima koji pokazuju srž jednog doba (bogate i razbarušene šezdesete godine 20. stoljeća). I tada bi imao pravu kazališnu senzaciju sagrađenu upravo oko Sanje Marin i Ivana Maguda. Ovako sve ostaje čak i ispod prosjeka ovoga kazališta, u koji se uklapa scenografija i svjetlo Ive Knezovića te kostimi Mirjane Zagorec.

To je i prosjek zbog kojeg je sasvim nepotrebno upozorenje da se predstava ne preporučuje mlađima od 15 godina, jer mirno je mogu gledati i oni od sedam.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.