Američka performerica Marylin Arsem blijeda lica satima polako pomiče dvije čaše vode prema rubu stola, prema njihovu neminovnu kraju... Hrvatski umjetnik Mario Periša liježe u lijes i kroz rupicu u pokrovu promatra prizore iz svog života projicirane na stropu simulirajući "životni film u smrtnom času". Malteški umjetnik Victor Agius rekonstruira performans u kojem je, kako nam kaže, legao u grobnicu kako bi ispitao kako se sam nosi s procesom koji se zove smrt. Uz ta je tri perfomansa u zagrebačkoj Laubi otvorena sjajna izložba "Smrt" koju je kao dio programa za blagdane Svih svetih pripremio multimedijski umjetnik Emil Matešić.
Najupečatljiviji je to dio 7. Zagrebi! festivala, s izložbom radova o temi smrti poznatih stranih i naših suvremenih autora – Mangelosa, Mladena Stilinovića, Gotovca, Marteka, Maračića, Jermana i drugih... Uvodi nas u izložbu "skarabejna" lubanja Jana Fabera u čijoj je čeljusti preparirano tijelo miša... Tu je i ploča s pozivom da dovršimo rečenicu "Prije nego umrem želim..." američke autorice Candy Chang.
Maračić je izašao na ulice svoje Nove Gradiške odmah nakon bombardiranja 1991. i snimao uskovitlanu zadimljenu scenu gradske pustoši u kojoj su svijetle samo male površine osmrtnica na oglasnome stupu. Kontrapunkt su spomenici mrtvima uz cestu, popkulturni kič, čak vedar u svom nevinom koloritu!
Agius, koji je diplomirao na čuvenom londonskom St. Martinsu, u grobnicu je, kaže, legao kad se njegovo selo naglo povećalo pa se počelo graditi groblje. Oduvijek je htio povezati ritual i tijelo u svom radu. Posrednik je bila glina kojom se služio i njegov otac, kipar... Mi smo materijalni, ali razmišljamo spiritualno, no na kraju smo stvar, glina, zemlja, zaključuje Agius.
Ni jedan od radova ne ostavlja nas ravnodušnim!