Umro je Bordo, legenda hrvatske animacije i karikature

Obiteljski prijatelji potvrdili su da je u Zagrebu preminuo Borivoj Dovniković - Bordo, jedan od naših najznačajnijih ilustratora, karikaturista, strip-umjetnika i animatora. Rođen u Osijeku 1930. godine, prvi strip objavio je već 1945, a animacijom se profesionalno počeo baviti 1950. godine.

- Otac mi je govorio da mi je olovka bila u ruci od treće godine. I da je htio, nije to mogao mijenjati. Naravno, i on je, kao i svi drugi roditelji, sanjao da mu sin kao odličan učenik postane liječnik ili advokat, no vrlo brzo je odustao od tih snova i, ne bez ponosa, priklonio se mom talentu. Već nakon osnovne škole postalo je jasno da ću biti “umjetnik”, i tome je potom sve bilo podređeno. Tada nije bilo televizije, kinoulaznice su bile relativno skupe te su novine bile najdostupnija dječja zabava, a u novinama strip! Ne nazivaju bez sumnje te godine zlatnim dobom stripa. Dok su moji drugari pratili samo sadržaj, ja sam u stripovima uživao i kao u likovnim ostvarenjima: proučavao sam položaje nogu junaka, dijelove tijela u sjeni, odnose pejsaža prema likovima... Jednom riječju, sanjao sam kako ću u budućnosti sâm stvarati svoje stripove - prisjetio se Bordo u nedavnom intervjuu za Večernji list.

Bio je u grupi s Walterom Neugebauerom koja je u redakciji Kerempuha pokrenula našu modernu umjetničku animaciju. Godine 1951. godine realizirali su prvi hrvatski umjetnički animirani film “Veliki miting”, na čijem je uspjehu utemeljeno  prvo hrvatsko poduzeće za proizvodnju crtanog filma Duga film. Tu je počela cijela povijesna priča: Studio Zagreb filma, Zagrebačka škola animiranog filma, Međunarodni filmski festival animafest, Akademija animiranog filma... sve su to u svijetu prepoznate kulturne institucije u čije je temelje ugrađen Bordov rad.

Njegov film "Znatiželja" pod naslovom "Jewels of a Century" uvršten je među 84 najboljih animiranih filmova u povijesti na Festivalu u Annecyju 2000. godine. Prikazao je retrospektive svojih filmova u Parizu, Kijevu, Moskvi, Varni, Barceloni, Pragu, Bratislavi, Ottawi, Montrealu, New Yorku, Hiroshimi, Birminghamu, Portu, Briselu, Rimu, Anconi, Goeteborgu, Isfahanu, Teheranu, Hangzhou, Pekingu, te nizu drugih gradova svijeta. Posebno su njegovi filmovi prikazivani diljem svijeta u okviru reptrospektiva Zagrebačke škole animiranog filma. 

Mnogi pamte i da je 1983. objavio knjigu "Škola crtanog filma", koja je prevedena na nekoliko stranih jezika, a na praškoj Filmskoj akademiji od 1985. godine službeni je udžbenik za uvod u animaciju.

Od osnivanja 1972. bio je u vodećim tijelima zagrebačkog Animafesta, da bi od 1985. do 1992. bio i njegov direktor. Od 1976. član je Izvršnog odbora ASIFE, Međunarodne asocijacije animiranog filma, a od 1994. do 2000. njen generalni sekretar.

Osim po umjetničkom radu, ostat će upamćen po beskompromisnoj borbi za jednakost svih članova društva, te kao jedan od rijetkih koji se početkom devedesetih nisu odrekli našeg velikog animatora i oskarovca Dušana Vukotića, s kojim je prijateljevao i radio desetljećima. Do samoga kraja stvarao je nove ilustracije, slikovnice i stripove, te bio stalni suradnik tjednika Novosti.