U devedeset i drugoj godini života u Zagrebu je sinoć umro veliki hrvatski prozaik Slobodan Novak. Akademik će biti pokopan u obiteljskoj grobnici u Rabu, a ispraćaj iz Zagreba najavljen je za ponedjeljak 1. kolovoza u 10,50 sati iz mrtvačnice na Mirogoju.
Autor je kanonskih romana kao što su to "Mirisi, zlato i tamjan", "Izgubljeni zavičaj", "Izvanbrodski dnevnik", "Pristajanja". Hvaljena je i njegova zbirka novela "Tvrdi grad". Novak je pisao i kratke priče, pjesme, eseje, drame. Prva mu je knjiga, zbirka pjesama "Glasnice u oluji" objavljena 1950. godine.
Rođen je u Splitu 3. studenog 1924. godine. Pučku školu polazi na Rabu, otoku s kojim je bio vezan gotovo do smrti. Nižu klasičnu gimnaziju završio je u biskupskom sjemeništu, tri razreda gimnazije u splitskoj Klasičnoj gimnaziji, a završni razred i maturu u Prvoj hrvatskoj gimnaziji na Sušaku 1943. godine. U Zagrebu je diplomirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. Radio je kao lektor, korektor, novinar, bio je dramaturg i direktor Drame HNK-a u Splitu, urednik u nakladničkim kućama. Pokrenuo je i uređivao časopise Izvor i Krugovi. Član HAZU je od 1991. godine.
Roman "Mirisi, zlato i tamjan" koji mu je kritika iznimno hvalila, završio je i na filmu i na kazalištu i to u Teatru ITD kao kultna predstava Božidara Violića. Matica hrvatska posljednjih je godina objavljivala sabrana djela Slobodana Novaka pod uredničkom paskom Tonka Maroevića, Davora Velnića, Igora Zidića i Antuna Paveškovića. Pažnju javnosti naročito je privukla Novakova autobiografska knjiga "Protimbe".
"Svojim pripovijetkama i romanima, radiodramskim i dramskim tekstovima, esejima i feljtonima te uz brojne zapise i sjećanja Novak je najprimjerenije odgovorio specifičnim uvjetima ograničene slobode te magistralno izrazio genius loci mediteranskoga, otočnog ambijenta", rekao je na predstavljanju Sabranih djela akademik Tonko Maroević 2012. godine. Posljednjih se godina povukao i z javnosti, tu i tamo objavljujući pojedine tekstove u novinama koji su imali i polemički potencijal.
Slobodan Novak prvi je laureat natječaja Večernjeg lista za kratku priču. Prvu nagradu osvojio je pričom "Razarma" objavljenom 8. listopada 1966. godine. Akademik Novak bio je i predsjednik žirija 42. i 43. natječaja za kratku priču.
"Smrću akademika Slobodana Novaka Hrvatska je izgubila jednog od svojih najvećih književnika i velikog domoljuba koji je svojim djelom obilježio burno razdoblje suvremene hrvatske povijesti. Bio je jedan je od klasika suvremene hrvatske književnosti i jedan od najuglednijih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kvalitetom i izražajnošću svojih proznih djela dosegnuo je vrhunce usporedive s europskim i svjetskim dosezima. Akademik Novak pripada među nacionalne velikane koji su zadužili hrvatsku književnost, hrvatsku kulturu, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i hrvatski narod. Bio je protivnik dogmatske misli i zloupotrebljavajuće slobode te se zalagao za čistoću umjetničkog izričaja“, izjavio je u povodu smrti akademika Novaka predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić.
"Ima pisaca koji su čitava života kopali po vlastitim ranama, raskopavali, secirali i mučili vlastitu savjest, borili se s utvarama, demonima i zlim dusima svoje i kolektivne prošlosti, svoga djetinjstva i svoje mladosti. Među takve pisce slobodni smo uvrstiti Slobodana Novaka, neporeciva klasika hrvatske književnosti" napisao je predsjednik DHK Božidar Petrač i nastavio: "U jednu riječ, književni opus Slobodana Novaka svojom kakvoćom, svojom refleksivnošću i svojom izražajnošću zauvijek će ostati u samu vrhu hrvatske književnosti. Zauvijek ostaje njegova kristalično čista prozna umjetnost."
Mirisi, zlato i tamjan... Odlično djelo! Nek mu je laka hrvatska zemlja.