– Velik je to uspjeh za nas, – rekao nam je ministar kulture mr. Božo Biškupić i time komentirao sjajne vijesti koje su stigle s konferencije UNESCO-a koja se do 19. studenoga održava u Nairobiju, u Keniji. Tamo su Sinjska alka i tradicionalno licitarsko umijeće pripremanja kolačića s mirodijama uz raskošno dekoriranje na crvenoj podlozi upisani u svjetsku nematerijalnu baštinu. Dopuna je to hrvatske liste na kojoj se prošle godine našlo sedam fenomena, nastavak prestižnog popisa baštine koji ima velike kulturne, ali i turističke potencijale. Očito, potvrđuje to i ministar Biškupić, sve nije išlo lako. Alka je bila odbijena prije dvije godine, a ove su godine jednoglasno bili "za" predstavnici zemalja koje su birale rijetkosti za listu kulturne baštine. I na arapskom jeziku – Uspjeli smo, to je dugogodišnji zajednički napor Ministarstva kulture RH i naših etnologa koji su pripremali sve materijale za konferenciju u Nairobiju. Također, na popis ugrožene nematerijalne baštine upisano je ojkanje (rera i ganga). Zaista ovaj put ništa nismo prepustili slučaju pa su tako propagandni materijal naši stručnjaci dali prevesti čak i na arapski jezik – objašnjava Biškupić. Odmah nakon objave vijesti o Alki i licitarima na portalu Večernjeg lista mogli su se pročitati i komentari kako je licitarsko umijeće specifično za cijelu Sloveniju i tek manji dio Hrvatske. No, i paška je čipka fenomen jednog otoka, pa se zajedno s hvarskom i lepoglavskom nalazi na UNESCO-ovu popisu. Kriteriji su, dakle, mnogo složeniji nego što to neki naši susjedi misle. A Hrvatske je danas, po visokom broju upisanih rariteta u svjetsku baštinu, među vodećim zemljama u Europi. Sve u svemu, na toj je listi čak devet nematerijalnih dobara kulturne baštine. Uz Alku i licitare: Festu sv. Vlaha, dvoglasna ljestvica Istre i Hrvatskog primorja, umijeće izrade oslikanih drvenih tradicijskih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja, proljetni ophod Kraljice (Ljelje) iz Gorjana, uskrsna procesija “Za križen“ na Hvaru, zvončari s područja Kastva i okolice te čipkarstvo. Ojkante della Croazia UNESCO se brine i o baštini kojoj prijeti izumiranje, koja je na bilo koji način ugrožena. Ojkanje, rera i ganga kao način pjevanja Zagore i dijela Dalmacije slavljeno je na listu ugrožene svjetske baštine. To znači da naši etnomuzikolozi i folkloraši, kao i brojne druge grupe ljudi, moraju učiniti sve da se ta vrsta poglavito muškoga pjevanja održi na životu. Zanimljive su stoga reakcije svjetskih medija, poglavito naših susjeda. Talijanski mediji toj su vrsti pjevanja dali i veoma orginalan naziv – Ojkante tipici della Croazia! S tim jednim ugroženim vokalnim dobrom, Hrvatska ima sveukupno deset zaštićenih nematerijalnih dobara.
glupo bi sad bilo nešto osporavati,kada je to stvarno velika stvar,ali ojkalica?To su rugalice smišljene na licu mjesta od dva-tri banalna stiha,najčešće pornografske tematike u stilu :\"tko ne može ćunom kupus sadit,nek ne ide na bauštelu radit.\" meni je prekomično da je to netko predložio,a kamoli da su to prihvatili.