“Frida ili o boli” naslov je romana Slavenke Drakulić o velikoj meksičkoj slikarici Fridi Khalo, koja je cijeli život zapravo slikala bol, koju je “proizvodilo” njezino u ranoj mladosti prometnom nesrećom uništeno tijelo. A “Slavenka ili o boli” ime je dokumentarnog filma Petra Krelje koji će premijeru imati u ponedjeljak 3. listopada u zagrebačkom kinu Europa.
Poveznica je i više nego jasna, jer taj je dokumentarac svojevrsna životna priča o novinarki i književnici koja se također u mladosti morala suočiti s “izdajom” vlastita tijela. Naime, u 27. godini otkazali su joj bubrezi, a nekoliko godina nakon toga prošla je i transplantaciju bubrega. Film progovara o potresnoj i teškoj, ali hrabroj borbi protiv opake bolesti unatoč kojoj je Slavenka Drakulić, rijetko viđenom upornošću i izdržljivošću, bila maksimalno aktivna i kao publicistica i esejistica. Priča je to koja i redatelja Petra Krelju vraća u prošlost, jer 1984. godine snimio je film “Na primjeru mog života” u kojem Slavenka, kao pacijentica i novinarka, svjedoči o strašnoj situaciji bolesnika na dijalizi.
Hrvatska nikada nije bila domovina Slavenke Drakulic ili tipova gospodicna Gricka** Uvijek je zanimljivo kada netko, tko je bar malo relativno poznat, pljuje po svojoj zemlji i svojim sunarodnjacima, a Drakulicka je oduvijek bila pravi majstor kada je tako nesto trebalo uraditi. Ono sto Svijetu nije poznato, da Hrvatska nikada nije bila njena domovina, niti su Hrvati njeni sunarodnjaci. Njena je zemlja jedna I jedina, nikad neprezaljena Jugoslavija. Obzirom da Jugoslavije vise nema, kao i da vise ne postoji bratstvo I jedinstvo, bar ne u obliku koji bi nju zadovoljio, Drakulicka se primila onoga sto vec godinama najbolje radi, prikazati tu mrsku tvorevinu, Hrvatsku izvan jugoslavenskih granica, pisuci lose o Hrvatskoj i Hrvatskim gradjanima Sto se jugonostalgicara tice, stvar je jasna, ljudi su se nasli bez svoje zemlje, a slobodnu Hrvatsku nikada nisu i nikada nece prihvatiti kao svoju drzavu. Njih vodi cista osveta prema svemu sto Hrvatski dise