Mnogi se pitaju zašto hrvatska vokalna tradicija nije u svijetu prepoznata i slušana. A ti vjerojatno nisu bili na vokalnom koncertu ansambla Lado u Kneževu dvoru koji je u zahtjevnom programu pokazao kako se to njeguje i “pakira” hrvatsko vokalno blago.
U prvom su djelu Vokalisti Lada, snažan muški zbor sjajnih solista pod vodstvom autoriteta za dalmatinsko pjevanje Joška Ćalete izveli niz kolendi, uskrsnih i marijanskih napjeva i starih i novih dalmatinskih pjesama i autentično i iznimno moćno. A onda su na scenu izašle uskrsnule Ladarice, ovog puta ne pod vodstvom Bože Potočnika, nego Dražena Kurilovčana i uz pratnju Ladova orkestra izvele niz napjeva iz kontinentalnog dijela Hrvatske kojima je Potočnikova stručna ruka urezala duh osebujnosti i puno životnih sokova. I nije prvi put da Ladovi vokalisti Salone i Ladarice javno nastupaju, ali slušati ih u akustički iznimno zahvalnom Kneževu dvoru na Dubrovačkim ljetnim igrama, pred, na žalost, premalo publike, bila je velika privilegija što je publika znala nagraditi ovacijama već i usred samog koncerta, što i nije čest slučaj.
U vremenu u kojem mnogi glazbenici crpe baštinu radi komercijalnih učinaka, duhovnih razloga ili vlastite umjetničke neinventivnosti, ovakav Ladov pristup baštini trebao bi biti jače prepoznat i još snažnije stimuliran. Lado je ansambl koji zaslužuje prvorazredni tretman gdje god se pojavi, a nikako ne inerciju i malodušnost. Ako sami ne cijenimo vlastitu baštinu i njenu poštenu i umjetničku interpretaciju, kako će je onda cijeniti drugi?