Uvjeren sam da nisam svjetski rekorder u pisanju kratkih priča

Jedan od najviđenijih i najiščekivanijih gostiju 11. festivala europske kratke priče koji počinje ove nedjelje kuharsko-nogometnim dvobojem jest srpsko-kanadski pisac židovskog porijekla David Albahari. Taj će pisac rođen 1948. godine u Peći ove godine dobiti veliku nagradu Vilenice u Sloveniji, a smatraju ga najprevođenijim piscem iz Srbije. U ponedjeljak 28. svibnja u 19 sati sudjelovat će na festivalskoj raspravi posvećenoj hrvatsko-srpskim književnim poslovima u Booksi.

Ako je podatak točan, napisali ste trinaest zbirki priča. Je li to svjetski rekord?

– Uvjeren sam da nije. Bilo je pisaca koji su pisali bolje i deblje knjige od mojih, tako da su, gledano ukupno, bili ‘plodniji’ od mene. Prvo pomišljam na Isaaca Bashevisa  Singera, a sigurno ih ima još.

Zovu vas majstorom kratkih formi. Koja je najdeblja knjiga koju ste napisali?

– Moja je najopsežnija knjiga roman “Pijavice”. Napisan je u jednom pasusu, dugom skoro 350 stranica. Nikada više neću napisati nešto slično, tj. toliko dugačko.

Gdje se u Hrvatskoj mogu kupiti vaše knjige? Imate li hrvatskog nakladnika?

– Ne znam mogu li se u hrvatskim knjižarama naći moje knjige, a ako ih nema, nadam se da će se ipak kad-tad pojaviti.

 
Svoj ste posljednji roman “Kontrolni punkt” nazvali antiratnim. Pod kojim biste se uvjetima kao pisac zalagali za neki rat?

– Nema tog rata koji bih podržao. Ni stvarnog ni izmišljenog.

Ima pisaca iz naše regije koji nisu izdržali život u Kanadi. Kako vi izdržavate?

– Tako što sjedim u samoći svog jezika i pokušavam ga sačuvati u svojim izmišljotinama o svijetu za koji nisam siguran da postoji.

Zašto se na vašoj web-stranici ne mogu kupiti vaše knjige?

– Moja je web-stranica u stalnoj ‘'izgradnji’' i još tragam za najboljom, a ipak najjednostavnijom forom. Nikako da se odlučim treba li preko nje prodavati knjige ili ne. Nije trgovina za mene. Da sam htio biti trgovac, ne bih se bavio pisanjem.