tamara obrovac

Uz mene su divni glazbenici s kojima dijelim slobodu i radost muziciranja

Foto: Mare Milin
Uz mene su divni glazbenici s kojima dijelim slobodu i radost muziciranja
12.08.2024.
u 14:39
Glazbenica i skladateljica Tamara Obrovac najavila nam je ljetnu turneju s Transhistria Ensembleom, a u kolovozu će nastupiti u Sinju, Kastvu, Žminju te na Murteru
Pogledaj originalni članak

Improvizacija, humor, spontanost i sloboda karakteristike su nastupa Tamara Obrovac Transhistria ensemblea već dulje od dva desetljeća, a ovoga će mjeseca zvuci suvremenog jazza te istarske glazbe i dijalekta zabaviti Sinj (17.8), Kastav (18.8.), Žminj (19.8.) te Murter (23.8.), u duetu s gitaristom Urošem Rakovcem. Ponešto o nadolazećim nastupima, svom svjetski prepoznatom osebujnom glazbenom izričaju, ali i ludim osamdesetima u Zagrebu ispričala nam je jedna od najznačajnijih osoba na hrvatskoj glazbenoj sceni – pjevačica, skladateljica i flautistica Tamara Obrovac koja iza sebe ima čak 13 albuma.

– Na nadolazećim nastupima izvest ćemo miješani repertoar s nekoliko posljednjih CD-a, a Transhistria Ensemble u stalnoj je postavi. Nema posebnih novosti po pitanju nastupa, osim što se nadamo da ćemo u Žminju 19. kolovoza premijerno predstaviti moju prvu skladbu na žminjskom dijalektu, u kojoj sam uglazbila stihove pjesnikinje Nade Galant. Ondje će se prije koncerta, također, održati promocija multimedijalnog projekta revitalizacije dijalektne i glazbene baštine Istre Panphonia Istriana/Istarsko mnogozvučje vol.5, posvećenog žminjskim govorima – najavila je Tamara.

Nastup u Žminju svakako će biti jedinstven, kao i ostali koji nas očekuju, jer nastupi Tamara Obrovac Transhistria Ensemblea nikada ne izgledaju jednako. Sastavu je jedino važno da na nastupe stignu pravodobno, a kada odsvira prvi ton, svi ulaze u svoj muzikalni, čarobni svijet. Njihovi nastupi obiluju improvizacijama koje, zbog silne alkemije ansambla, znaju izgledati i planirano, no glazbenica je objasnila na koji način one zapravo nastaju.

– Improvizacija je osnova. Moje skladbe strukturirane su tako da imaju svoju formu, ali i dovoljno su otvorene pa dopuštaju izrazitu improvizaciju koja istodobno ne ugrožava skladbu. Čak ni melodijska linija kao nešto što je u glazbi definirano nije nikad na isti način izvedena, pa tako nijedan koncert nije isti. To je ono što čini našu radost muziciranja, a vjerujem i da je to ono što publika dolazi vidjeti i osjetiti. Glazbenici Transhistria Ensemblea i ja dijelimo jako veliko razumijevanje pri izvedbi glazbe, a tu je naravno i naša dugogodišnja suradnja. Osluškujemo jedni druge i trenutno stvaramo glazbu, točnije stvaramo glazbu onakvu kakva ona jest u tom trenutku i po tome kakvi smo mi u u tom trenutku. Cilj nam je, zapravo, prenijeti istinitost izvedbe glazbe koja se događa tada – u trenutku kada je stvaramo – kaže Tamara te dodaje:

– To je neka druga razina razumijevanja. Mi, u ovoj formaciji, dakle Uroš Rakovec na gitari, Žiga Golob na kontrabasu, Fausto Beccalossi na harmonici i Krunoslav Levačić na bubnjevima, sviramo već preko 20 godina. Od samoga sam početka birala glazbenike prema sposobnosti osjećanja skladbe i nadograđivanja svojim umijećem, kao i prema sposobnosti da osluškuju jedan drugoga; to su sve vrhunski glazbenici čije izvedbe čine moju glazbu kompletnom – pojašnjava glazbenica.

Tamarin uspješni odabir potvrđuju koncerti koji vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnima, a vesela skladateljica nostalgično se prisjetila i svojih raznolikih studentskih godina u Zagrebu, kada je studirala sociologiju.

– To su bila vremena...osamdesete. Tada je bilo desetak klubova u Zagrebu, od onih kultnih poput Kulušića i Lapidarija (od milja zvanog Lap), do Kluba studenata elektrotehnike, Kluba medicinara i slično. Tu su naravno bili i kafići sa živom glazbom, kao što je to bio Grand Slam u Vlaškoj ulici, a cijela je scena bila izrazito živa. Zapravo, živost je općenito postojala u strukturi društva, a pretpostavljam da je to zbog drukčije atmosfere koja je tada postojala jer nervoza i brzina nisu bile u toj mjeri uključene u naše živote, kao što je to danas slučaj. Mi smo, kao studenti, intenzivno izlazili i živjeli, a što se tiče samog jazz-programa, imali su ga Kulušić i Lap, ali i većina ostalih klubova. S druge strane, mala dvorana Lisinskog također je imala jazz-program koji je bio više koncertnog karaktera, ali u svakome je slučaju bilo raznoliko i živo – rekla je.

piše Hrvoje Horvat

E, moj narode, vratio se Thompson, sami ste si krivi

Pa sam Franjo Tuđman im je još 1992. u emisiji Romana Bolkovića poručio da "zna da je među tim mladićima bilo hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog 2. svjetskog rata. Šta bi bilo od Njemačke da se nastavila na crnokušuljaškim i smeđekošuljaškim tradicijama (…) To je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske", a on je valjda znao o čemu se radi.

Tijekom dugogodišnje karijere u kojoj je, osim skladbi za koncerte, stvarala i glazbu za film te kazalište, Tamara je osvojila brojne prestižne nagrade poput 13 nagrada Porin, nagrade Hrvatskog društva skladatelja, Ordena Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, a broji i tri nominacije BBC radija za World Music Awards 2004. godine (kategorije Europska glazba i Nagrada publike), no na pitanje na što je najponosnija u svojoj karijeri, odgovorila je:

– Najponosnija sam na to što sam ostala vjerna sebi te što uz sebe iman divne glazbenike s kojima dugo surađujem, a ujedno smo i kolege i prijatelji – zaključila je Tamara.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.