Povodom retrospektivne izložbe Picelj i prijatelji, koja je u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb otvorena u četvrtak, 19. rujna u MSU Zagreb uz 100-godišnjicu rođenja Ivana Picelja (1924.–2011.), donosimo niz tekstova u kojima se na izvanredan i širok opus jednog od najistaknutijih hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća osvrću autor izložbe prof.dr.sc. Zvonko Maković i urednica umjetnikove monografije u izradi, dr.sc. Snježana Pintarić.
Ivana Picelja, grafičara, predstavlja autor izložbe prof.dr.sc. Zvonko Maković.
U cijelom svojem stvaralačkom vijeku Ivan Picelj bio je podjednako aktivan na više područja, onome što pripada užem području likovnih umjetnosti, i onome što se općenito naziva dizajnom. Za prvu izložbu slikara Grupe Exat-51 održanu 1953. godine, na kojoj izlažu Kristl, Picelj, Rašica i Srnec, Picelj je radio plakat. Sljedeće godine održana je u Rijeci iznimno važna izložba Salon 54 i plakat za nju radi Picelj. Ova dva njegova rana djela s područja grafičkog oblikovanja bila su potpuno nova i autentična, autentična stoga što su odavala duh proklamiran u Manifestu Exat-a, a Picelj će biti taj koji će inaugurirati nove standarde na području grafičkoga oblikovanja od sredine 1950-ih, osobito tijekom 1960-ih i 1970-ih godina. Vizualni identitet koji je izveo za nekoliko velikih muzejskih institucija tijekom toga razdoblja, a to su Galerija suvremene umjetnosti, budući MSU, Muzej za umjetnost i obrt te Muzejski prostor (buduća Galerija Klovićevi dvori) postali su visoko postavljeni standardni obrasci koji su podigli i kvalitetu hrvatskog dizajna uopće.
Picelj je stvorio tipske obrasce na koje su se referirali svi njegovi suvremenici, čak i onda kada su se odmicali od njegovih formula. Unio je u našu sredinu standarde velikih europskih dizajnera s kojima je prijateljevao i pozivao ih da gostuju kod nas, od Nizozemca Wima Crouwela, Švicarca Josefa Müller-Brockmanna do Poljaka udomaćenog u Parizu Romana Cieślewicza. Zahvaljujući najviše Ivanu Picelju svi su oni izlagali i stvarali u Zagrebu, što i na ovom području potvrđuje koliko je naš umjetnik bio dragocjenom sponom koja je našu kulturu i umjetnost povezivala s onom općom. Kada je 1957. u Švicarskoj patentirano novo i ubrzo iznimno prihvaćeno pismo helvetica, Picelj ga je ubrzo počeo primjenjivati i postao je prepoznatljivim znakom njegova grafičkog oblikovanja, a ubrzo je prihvaćen i od drugih.
Plakati su nedvojbeno najrasprostranjeniji u dizajnerskom opusu Ivana Picelja, no oblikovanje knjiga, časopisa i kataloga teklo je paralelno s oblikovanjem plakata, pa je njegov grafički opus ne samo vrijednosno, nego i u kvantitativnom smislu fascinantan. Neki od plakata koje je on dizajnirao odavno su postali antologijskim primjerima suvremenog dizajna ne samo u nas, nego i u svijetu. Zahvaljujući njegovu djelovanju na području koje možemo s dosta opreza nazvati likovnom umjetnošću u najužem smislu riječi, a na izložbama je i sudjelovao, nastali su plakati za manifestacije vezane za pokret Nove tendencije koji spadaju u sam vrh grafičkog oblikovanja. Nastaju također plakati za izložbe umjetnika koji su izlagali u muzejima i galerijama za koje je Picelj radio, a odavno se citiraju kao vrhunski primjeri dizajna vremena u kome su nastali. Vezan najviše za djelatnost Galerije suvremene umjetnosti, budućeg MSU, Picelj je oblikovao i kataloge koji su pratili izložbe i tijekom 1960-ih i 1970-ih u svaki katalog umetao grafički list otisnut u sitotisku umjetnika za čiju se izložbu katalog i plakat radi, pa i to otkriva Piceljevu aktivnost na području grafike, upravo sitotiska u čemu je bio najaktivniji zagovarač.
Dizajnerska sekvenca u velikom opusu Ivana Picelja čini u svakom pogledu velik doprinos, a njega potvrđuje kao najradikalnijeg člana Exat-a i onoga što je ta grupa na počecima naše suvremene umjetnosti zagovarala i što je postalo ključnom okosnicom hrvatske umjetnosti druge polovice 20. stoljeća. Zalažući se za eksperiment i neprestano pomicanje prema novome, Picelj je unosio zdrave promjene u formule koje je uspostavio što ga je uvijek činilo relevantnim protagonistom vremena.
Sve informacije o izložbi Picelj i prijatelji pratite na stranici piceljiprijatelji.hdlu.hr.
piše: Zvonko Maković