Naslage sintesajzera i klavijatura očekuju vas na novom samostalnom albumu "Bed of Blue" Vlade Simcicha – Vave, gitarista čija je glazba u solo karijeri oduvijek bila "šira" od uobičajenih očekivanja. "Bed of Blue" njegov je sedmi solo album, a snimio ih je puno više računamo li mnoge suradnje na kojima je bio važan suradnik nakon prekida rada Laufera.
Način na koji je Vava jednako zanimljivo funkcionirao u nekadašnjem bendovskom okruženju Laufera, En Face, s Monama, Blagdan Bendom, E.N.I. ili Japanskim premijerima, i kao autor vlastite instrumentalne glazbe, sretan je primjer spoja velikog znanja, sviračkog kapaciteta, ambicija i artikulacije. Dvanaest tema na "Bed of Blue" kao da su soundtrack za neki film Davida Lyncha, jer široke zavjese zvuka, u koje su naravno uključene i Vavine gitare, donose "cinemascope" pristup i pažljivo istraživanje ambijenata. Vlado Simčić – Vava jedan je od najvažnijih gitarističkih stupova domaćeg rocka uopće.
Vavina revitalizacija stigla je zanimljivim solo albumima na kojima se bavi omiljenim instrumentom, istražuje zvuk, ali i pušta mašti (i prstima) na volju da opušteno uživaju u zvučnim teksturama. Vava, dakako, puno toga zna i ima u malom prstu, ali upravo je pomirenje ozbiljnih tehničkih mogućnosti, ali i ozbiljne inspiracije, ukusa i smisla za "režiranje zvuka", ono što ga je još početkom devedesetih godina, kao gitarista Laufera, postavilo na poziciju superiornog instrumentalista i autora, jednog od najboljih domaćih rock-gitarista uopće.
Kao što pokazuje album "Bed of Blue" (Dallas), kada se radi o zvuku, "sam svoj majstor" s deset prstiju i imaginacijom u stanju vas je provesti maštovito smišljenim i realiziranim teksturama zvuka kakve inače prakticiraju Adrian Belew, Robert Fripp i slično pozicionirani svjetski pioniri istraživanja zvuka i glazbe. To zapravo i jest Vavino društvo, instrumentalisti koji se nisu libili raditi po svome i biti inventivni.