"Zvuk slobode" s Jimom Caviezelom u glavnoj ulozi film je koji je definitivno trenutačno jedan od većih hitova u kinima i o kojem se posljednjih dana mnogo govori. Inspiriran istinitim događajima, film donosi priču o Timu Ballardu, bivšem agentu koji je svoj život riskirao u spašavanju djece koja su bila žrtve trgovine ljudima i seksualnog ropstva. Zapravo je priča Tima Ballarda, osobe koja je dala odala otkaz ne bi li spasila i zaštitila što više djece, sama po sebi iznimno zanimljiva i intrigantna. Štoviše, priča je to vrijedna divljenja. Međutim, ekranizacija životnog, odnosno karijernog i spasiteljskog puta čovjeka koji bez ikakve sumnje zaslužuje da ga se naziva junakom ne da nije dostojna takve biografije protagonista i kvalitetnog materijala koji je kreatorima filma doslovno serviran i s kojim se moglo i trebalo toliko toga učiniti nego je doživjela potpuno strmoglavljenje u neupitnu negledljivost.
Jim Caviezel, kojeg je proslavila uloga Isusa u "Pasiji" Mela Gibsona, opet se, dakle, našao u ulozi nekog spasitelja. I čak je, utjelovljujući agenta Ballarda, morao zadržati određenu dozu mesijanstva, pa čak i pretjerane melodramatičnosti u izričaju. Vrhunac toga doživljava se tijekom odjavne špice kada se Jim Caviezel u svoje ime obraća publici govoreći kako bi se svi trebali više baviti, odnosno osvijestiti raširenost problema trgovine djecom. Da, sigurno da je malo toga na ovom svijetu gore od onih stvari koje se najmanjima u našem društvu čine nažao. Sigurno je i da su teme trgovine djecom, dječjeg zlostavljanja, izrabljivanja ili ropstva same po sebi dovoljno mučne i nema nikakve dvojbe da prikaz tih tema na gledatelje djeluje jednako mučno. Međutim, obraćanje Jima Caviezela na kraju filma cijelom ovom projektu kao da doprinosi dojmu da je snimljen i stvoren u svrhu promomaterijala iza kojega stoji tko-zna-tko.
Sve to pak uvelike umanjuje ionako mizernu filmsku vrijednost "Zvuka slobode". No čak i ako se isključi detalj koji izgleda kao propagandni materijal, i to čisto kako ne bi izgledalo da se koketira s bilo kakvim teorijama zavjere, cijeli je film zaista loš. Gluma koja ne ostavlja "wow" efekt, priča bez duše i niti, scenarij koji na trenutke, zbog i previše klišeiziranih fraza (primjerice, u razgovoru Tima i supruge mu Katherine), izaziva intenzivno susramlje... Jednostavno, opći je dojam da je film u rangu kakvog trećerazrednog uratka. No u svemu tome ne propušta se bombardiranje porukom kako je trgovina djecom pogrešna, loša i opasna. Autori filma kao da su mislili da je tema, na koju su svi osjetljivi, sama po sebi dovoljna kako bi se stvorila uspješnica. Jednostavno nije. Filmu nedostaje i sadržaja i forme. I zaista je šteta što se tako veliki potencijal, koji je projekt imao u svijetu ideja, nije ostvario ni približno onako kako je mogao i trebao.
Je, film je loš. Ali je tema sjajna a događaj koji je osnova filma savršen. Ne mora se sve uvijek naći u balansu da nešto bude kino-hit.