Veliki povratak Saše Zalepugina

Seoce na Hvaru, sunce, more, miris borova, mediteranski specijaliteti, šetnje sa suprugom Tihanom... Sami gušti. Idila. Odmor za poželjeti. I tako su donedavno protjecali ljetni dani nezaboravnom i u mnogo čemu nenadmašnom televizijskom autoru Saši Zalepuginu.

A onda se naš kolega, pred kojim uvijek prepuni poštovanja uz dubok naklon skidamo kapu, prekjučer oko podneva morao odvesti do hvarske luke kako bi dočekao trajekt kojim mu je stizao - posao. Točnije, poveći paket sastavljen od 41 prijedloga za nove televizijske emisije zabavnog karaktera. Pošiljatelj je bio HTV, a razlog i više nego zanimljiv.

Gospodin Zalepugin ponovno se vratio na televiziju u koju je ugradio tri neprocjenjiva desetljeća svoga života i karijere jer član je HTV-ove komisije koja treba pregledati sve ponude vanjskih producenata pristigle na drugi javni natječaj, kako bi se do 11. kolovoza izabrali najbolji prijedlozi za tri nova zabavna projekta: subotnji raskošni večernji show, talk show i game show.

Na Sutlićev poziv
- Na tu me suradnju pozvao ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić, i to je bilo prvi put da me jedan ravnatelj zamolio da se na neki način vratim tamo kamo mi je 1990. bilo zabranjeno dolaziti. Naravno da me ta Sutlićeva gesta ganula jer se teško mogu odreći onog dijela svog života provedenog na televiziji. A ja toj kući i dalje mogu i želim biti od koristi, samo je stvar hoće li mi netko dati priliku za to. Čudno je da se proteklih godina toliko stvari radilo u programima u kojima sam takoreći diplomirao, a da me nitko nije zvao ni za savjet, pomoć, bilo što. Ipak, sad se taj poziv dogodio.

Urednik Zabavnog programa Mirko Fodor se složio s tim, i eto, sa zadovoljstvom sam se prihvatio tog zadatka. Znam da je težak, znam da je prijedloga mnogo, znam da su očekivanja velika, ali neka... Sve ću te ideje detaljno i savjesno proučiti i ako je nešto od njih loše ili već viđeno, otvoreno ću reći da svoj glas tako nečemu ne namjeravam dati! No, bude li nešto dobro, bez imalo ću ustručavanja dati povoljnu ocjenu - kaže Zalepugin i dodaje kako je ovaj način odabira putem javnih natječaja najbolji put. Pa, ako treba i iz “entog” pokušaja.

Zabadava im šljokice
- Ne nađemo li u ovom prvom pokušaju ideju vrijednu dorađivanja i konačnog emitiranja, neće to biti propast svijeta. Treba ići na drugi, treći, četvrti... natječaj, sve dok nešto ne zabljesne. A da bi nešto zabljesnulo u dijelu televizijske zabave, onda to treba biti originalno i maštovito. Zabadava vam šljokice i sjaj, ako nema teksta, duhovitosti... No, prije svega toga treba ispuniti još dva uvjeta. Treba se tražiti i točno znati što tražite, što hoćete. Ako se to zna, onda se traženo i nađe - ukazuje.

Pritom se nije mogao ne osvrnuti i na brojne licencne emisije koje zabrinjavajuće guše i program HTV-a. Kaže, nije problem kupiti nešto, ali jedno je biti originalni kuhar, a drugo je mijesiti nešto prema tuđem receptu.

- Pa, uzmite samo kvizove. Mi imamo Lazu Golužu, kvizovskog genija, a njegova ga kuća nije iskoristila ni pet posto. To je grijeh! Zašto od drugih kupovati kvizove kad imamo Lazu?! Ili - Oliver Mlakar! On nakon umirovljenja više ni sekunde nije radio na HTV-u, a bio je najbolji voditelj kojeg je televizija u nas ikad imala. Njega ne iskoristi je zločin! Velika je pogreška što se još desetak TV veterana ne angažira barem kao mentore mlađima. Što se pak tiče Zabavnog programa, posljednjih godina tu se o nekom vrhunskom proizvodu teško može govoriti.

Zapravo, bilo je tu vrlo loših emisija koje nikako nisu spadale na televiziju, a neke ni sad ne spadaju. Izvornih domaćih, čisto zabavnih emisija, na žalost, na HTV-u nema ni u naznakama. Nije zabava samo glazba. Ne može se na samo jednom elementu graditi cijeli program.

Moja je definicija da je zabava sve ono što nije dosadno - pa prema tom kriteriju “Piramida”, iako u njoj velikim dijelom ima i politike, pripada u sam vrh zabave na HTV-u. Ta je emisija putokaz kako pristupiti zabavi u programu - upustio se Zalepugin u presjek onoga što nam sad odašilje prisavski signal, uspoređujući to s njegovim vremenom. A to je njegovo vrijeme završilo nenadano i naprasno 1990.

Otjerao me Vrdoljak
- Tad mi je bio zabranjen ulazak na televiziju. To je naredio Antun Vrdoljak. Poslije toga nikad ga više nisam sreo. Niti to želim. Otada do danas nitko mi nikada nije rekao, niti napismeno dao objašnjenje zašto sam postao nepoželjan.

Do mene su, naravno, dolazile silne verzije te odluke. Pa, i one posve sulude, poput navodne suradnje s neprijateljem, da sam od svega samo križao ruke. U tom trenutku bilo je kolega koji su me nazvali i govorili da su zgroženi time što mi se dogodilo, recimo Božo Sušec i Vladimir Levak, ali bilo je i onih koji su te grozne stvari i sami pričali i tako mi zabijali nož u leđa. A tih je noževa u mojim leđima tada bilo jako puno.

Oni koji su to činili za mene više ne postoje - prisjetio se nekadašnji prvi čovjek kulturnog i zabavnog programa TV Zagreba, koji zbog svega onoga što je napravio svojoj kući može služiti samo na - ponos.

Na upit bi li volio opet aktivno sudjelovati u stvaranju neke, bilo nove ili stare HTV-ove emisije Zalepugin je uzvratio: - Bilo bi mi drago ponovno raditi tako nešto jer to znam, mogu i hoću. Ali na to bih pristao jedino pod nekim svojim uvjetima. Jer ovisilo bi s kim bih onda morao surađivati. - Ako bi to podrazumijevalo nekoga čiji rad cijenim, takvog bih se posla rado latio, no nekog broda koji tone ne bih se prihvaćao. Znači, volio bih imati mogućnost sam izabrati s kim bih i što radio, a ne da mi se nameće bilo što ili bilo tko.

Saša Zalepugin rođen je 1931. Diplomirao je slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Godine 1966. stigao je na TV Zagreb. Nakon što je bio urednik emisije “Kulturna panorama”, 1968. postaje urednik Kulturnog programa, a tri godine poslije kao urednik dolazi na čelo Zabavnog programa koji vodi do 1973. U to vrijeme pokreće seriju glasovitih, štoviše kultnih mozaičnih emisija “Nedjeljom popodne”. Uz intervuje s mnoštvom osoba iz politike, kulture i glazbe od 1981. uređivao je i vodio još jedan mozaični serijal “Sastanak bez dnevnog reda”, a od 1988. bio je urednik “Programa plus”. No, 1990. Zalepuginu je bio zabranjen ulazak na HTV, a šest godina poslije odlazi u mirovinu.

A, zovu li ga ovih dana, kao člana HTV-ove komisije, vlasnici producentskih kuća koji su se prijavili na natječaj moleći ga da se prikloni njihovu projektu? - O, da, ima toga! Najedanput su me se mnogi sjetili i ovih dana imam jako puno prijatelja. Ali svima od tih koji me nazovu, odmah kažem: “Ako me zoveš kako bi me nagovorio da tvoj projektu dam prolaznu ocjenu onda je najbolje da ovaj razgovor odmah završimo. O tome ne želim ništa čuti” - bio je iskren i odlučan Zalepugin.