Izložba fotografija "Vodnjanska priča" Dalibora Talajića otvara se u ponedjeljak 21. studenog u 19 sati u galeriji Fotokluba Split u Marmontovoj 5.
Vodnjanska priča govori o iznimnoj multietničnosti mjesta, što je glavna značajka tog istarskog gradića. Ondje pod istim nebom žive ljudi mnogih nacionalnosti, kultura i običaja, a sreća je i to što Vodnjan još uvijek nije postao žrtvom stranog kapitala i turističkog vampirizma, koji u tradicijskom i kulturnom smislu doslovce ubija cijelo hrvatsko priobalje. Vodnjanski su prazni prostori svjedoci i učitelji povijesti, zaborava i prolaznosti, za razliku od luksuznih i mrtvih "šupljina" stvorenih posvuda za dvomjesečnu zaradu tijekom ljetnih mjeseci. Vodnjan je bučna pozornica života: djeca se zabavljaju na ulicama; ljudi se susreću na gradskom trgu i satima razgovaraju o koječemu; trgovine, mesnice i kavane odišu nekadašnjim bojama i mirisima; traktori u povratku s polja prolaze središtem grada, a susreti s kozama ili magarcima uobičajeni su.
– U takvom sam okruženju pronašao neiscrpan izvor fotografskih motiva i priča, ali i životnih iskustava i upoznavanja, te sam unatrag dvije godine ondje redovan gost: nekima prijatelj, nekima smetnja, stranac, ili čudak koji kao da bez cilja luta "njihovim" prostorima. Jer u Vodnjanu, kao u svakome malom mjestu, ne može se proći nezamijećeno. Ulična fotografija gužve u metropolama – jednoga Erwitta, Winogranda, Moriyame ili Meyerowitza, gdje fotograf neprimjetno bilježi nepoznate prolaznike – ovdje ne može nastati. Ovdje ulazite u intiman i ograđen prostor koji traži otvorene ruke i poštovanje, tu je svaka fotografija iznenađenje i dar čije se poruke iščitavaju u nagovještajima i slutnjama.
Vodnjanska priča autorov je prvi dugoročan dokumentaristički projekt. Nakon dugih godina tijekom kojih je na fotografiju gledao kao na likovnu sliku, odnosno predmet koji sam sebi mora biti dovoljan, svršen i za oko privlačan, u posljednje ga vrijeme sve više privlači i izaziva oblik fotografskog eseja, u kojemu veći broj fotografija iz različitih kutova, raspoloženja i vremenskih razdoblja priča priču o određenoj temi koja izaziva, zanima, plaši ili privlači. To je osobniji i intimniji način otkrivanja svijeta koji ga okružuje; na neki način traži strpljenje, (us)trajnost i predanost, a konačni rezultat omogućuje slojevitost i višeznačje koje puku dokumentarnost katkad može uresiti ukrasima onoga nečeg "drugog", riječima neobjašnjivog.
Izložba traje do 3. prosinca.