Nezahvalno je nakon odlične knjige očekivati jednako odličan film. Adaptacije poput “Gospodara prstenova” daju nadu da je i to moguće, no u slučaju ekranizacije “Snjegovića”, u milijunskoj nakladi prodanog krimića Joa Nesbøa, to se nije dogodilo.
Čitajući knjigu koja datira iz 2007. malotko nije pomislio da pred sobom ima savršen materijal za film. No sada, kada je zaigrao u kinima, čini se da Universal ipak nema u rukavu remek-djelo godine ili barem dovoljno jakog konja za utrku s Davidom Fincherom i njegovim “Muškarcima koji mrze žene” iz 2011. koji spada u red amerikaniziranih skandinavskih trilera.
Pojednostavili priču
Redatelj Tomas Alfredson, dokazano dobar u prethodnicima “Dečko, dama, kralj, špijun” i “Neka uđe onaj pravi”, napravio je gledljiv krimić koji ima mračnog šarma i svoj puls. Imat će i svoju publiku. Gledanost mu jamči vojska Nesbøovih obožavatelja.
Radnja uglavnom prati knjigu. Detektiv Harry Hole na tragu je serijskog ubojice, psihopata kojeg gone opterećenost relacijom otac – sin i bolesni nagon da smrću kazni majku preljubnicu. Ubojstva zlokobno najavljuje snjegovićem u blizini sljedeće žrtve. Istodobno, Harry se bori s osobnim demonima, alkoholizmom, nedorečenim ljubavnim odnosom i novom kolegicom koja u istragu unosi element osobnog želeći osvetiti ubijenog oca. Scenaristi Peter Straughan i Hossein Amini ipak su pojednostavili priču pa nedostaje kompleksnijeg objašnjenja odnosa među likovima, potencijalno zanimljivih akcija poput one na skijaškoj skakaonici Holmenkollen koja je rasplela knjigu ili zanimljivog ključa da ubojica boluje od skleroderme što ima veze i s ubojstvima.
Jezivih scena ima, no ni izbliza vjerno dočaranih na način na koji su ubojstva opisana u knjizi. Nesbø ih dovodi na razinu performansa koji ledi krv u žilama. U filmu su, uz nekoliko bljeskova, lišeni šok-momenta.
U prilog filmu ide ispolirana produkcija i umješnost Marije Djurkovic i Diona Beebea koji su Oslo pretvorili u Gotham City okružen veličanstvenom bjelinom snijega i zamrznutih jezera.
Michael Fassbender začuđujuće je dobar Harry Hole, odlično nosi njegov bijes i dočarava profil antiheroja koji odstupa od svih pravila. Ostatak glumačkog postava zvuči ozbiljno, no nedostaje im kemije, pa tako Charlotte Gainsbourg koja glumi Harryjevu bivšu djevojku Rakel kao da je slučajno upala u film, a Val Kilmer pojavljuje se u bizarnim bljeskovima prošlosti sveden na karikaturu lika Gerta Raftoa.
Dolazak bez očekivanja
Sudeći po šaputanjima u mraku kino-dvorane, i neupućeni su brzo nanjušili ubojicu, ali to im nije smetalo da film progutaju do kraja. Dakle, film definitivno valja pogledati jer, pitavši za mišljenje o njemu osobu koja nije čitala knjigu pa je došla bez očekivanja, odgovor je bio: “Dobar je”.