KRITIKA

Vrijeme kad su sinovi ubijali očeve

01.07.2006.
u 15:07
Pogledaj originalni članak

Obećanje kako će se sve više baviti produkcijom predstava, a manje njihovim dovođenjem, ravnateljica Eurokaza Gordana Vnuk već je počela ostvarivati. Vrlo zanimljiva koprodukcijska predstava ADU i Eurokaza “Sramota” Saše Božića uslijedila je poslije izvrsnih “Grmača”. Posrijedi je premijera Teatra ITD, ADU, Eurokaza i slovenskog EX ponta. Na tekst Dane Zajca o legendi i vremenu kad su starce odvodili u planinu da umru, Niko Goršič ostvario je iznimno zahtjevan glumački, ali i preformerski projekt.

Vlasta Delimar, naga i posve obojana u crno, dala je predstavi važan zamah i poantu na kraju, svjedočeći licem prekrivenim velom o tome kako je smrt neprestance prisutna i kako nas obvezuje na odgovorno trošenje vremena. Slavko Juraga, kao otac Andraž, napravio je u posljednje vrijeme jednu od svojih najboljih uloga, uloživši puno mudrosti i jasnoće u lik kojem su opozicija čak trojica mladaca.

Ponajprije, to su Sven Jakir, ali i odlični i složni A. Bukvić, M. Čavajda i N. Marinović. P. Leventić i I. Rošćić, iako u minijaturi, ostvarili su zapažene uloge, a Senka Bulić bila je, kao i uvijek, pouzdan istraživač glumačkih granica. Josip Marotti svojim snažnim licem, upečatljivom pojavom i glumačkom nesvakidašnjom ekspresijom pokazao je kako mladost i stvaralački nerv stanuju i u starom tijelu,...

Scenografija A. M. Bakić, I. Kneza, I. Peraić, G. Bertoka izvrsna je, maštovita, promišljena, rastvara se na sceni i sastavlja poput igračke i kao da je rađena upravo za dimenzije velike dvorane Teatra ITD. P. Dančević također je svojim kostimima upozorila na sebe, a M. Vasary, potpisujući pokret, udario je snažan autorski pečat na ovu ozbiljnu, zahtjevnu, potresnu i važnu predstavu. Uistinu, Eurokaz je vrlo, plodan, stvaralački izazovan, neposlušan i drsko obećavajući 20-godišnji adolescent!

Pogledajte na vecernji.hr