Ni debeli zidovi crkve sv. Marka ne mogu zaustaviti tu vrućinu, ali ni ta vrućina publiku kada sviraju Pavao Mašić i Petrit Çeku. A oni tu ljubav znaju uzvratiti.
Orguljaš sv. Marka i virtuoz gitare iz Prizrena neraskidivo povezan sa Zagrebom svoj nesvakidašnji zajednički nastup počeli su svirajući sonate Domenica Scarlattija – jednu skupa, a po jednu svaki sam na svom glazbalu.
Potom se Çeku spustio pred oltar gdje su mu ljudi doslovno sjedili do nogu, na podu, zadivljeni i udubljeni u meditaciju o ljepoti i vječnosti u Bachovoj Četvrtoj suiti za violončelo (u transkripciji Valtera Dešpalja za gitaru).
Mašić je s kora odgovorio Solerovim Fandangom od kojeg su noge u klupama pocupkivale u strastvenom španjolskom plesnom ritmu. I onda vrhunac: Rodrigova "Fantasia para un gentilhombre", a na bis i Adagio iz "Aranjueza".
Çeku će se načekati dok opet ne zasvira uz orkestar senzibilan poput orgulja sv. Marka pod Mašićevim prstima. A mi ćemo se načekati dok opet ne čujemo koncert čudesan poput ovog. Nakon kupanja u znoju i glazbi publika je umjetnicima priredila trijumfalne ovacije. Na nogama!