Za koga su sve LGBT slikovnice?

Što je to obitelj? Državni zavod za statistiku prošle je godine uoči dana obitelji zgodnom infografikom definirao obitelj kao zajednicu unutar istoga kućanstva koja se sastoji od bračnih i izvanbračnih parova s i bez djece, kao i majki te očeva s djecom. Prema tim kriterijima i popisu stanovništva iz 2011. godine, u Hrvatskoj djecu imaju 637.184 bračna i 22.634 izvanbračna para, dok je samohranih majki s djecom 174.517, a očeva 33.345. No, što je s onim obiteljima koje su statistički kriteriji previdjeli? Što je s obiteljima rastavljenih roditelja, udomiteljskim, mozaičnim ili duginim obiteljima? Jasno je da paradigma u kojoj obitelj čine majka, otac, dvoje djece i zlatni retriver ne reflektira društvenu stvarnost, ali nameće se pitanje kako tu stvarnost na pristupačan način predstaviti djeci?

Pristupačan jezik

O tome smo razgovarali i s Ivom Šegotom, autorom slikovnice “Moja dugina obitelj”, nakon tribine “Za koga su LGBTQ slikovnice” koju je početkom tjedna organizirala udruga Domino.

– Mislim da je jako važno da ovaj tip slikovnice, ne samo vezan uz obitelji nego uz bilo koji segment društva, zapravo bude što šarolikiji da prikazuje realnost. Ja dolazim iz udruge Dugine obitelji, a dugine obitelji su realnost u hrvatskom društvu. Zašto djeca ne bi vidjela da takve obitelji postoje i da ta realnost postoji? – rekao je Šegota.

Kod slikovnica i književnosti namijenjene najmlađima, veoma je bitna mogućnost identifikacije čitatelja sa sadržajem u knjizi. Što se tiče djece rastavljenih, samohranih i istospolnih roditelja, djece roditelja s invaliditetom ili pak onih kojima su jedan ili oba roditelja na izdržavanju zatvorske kazne – sadržaja s kojim se oni mogu identificirati u Hrvatskoj gotovo pa i nema. Dosad je objavljeno pet slikovnica koje tematiziraju raznovrsne tipove obitelji. Jedna od njih je spomenuta “Moja dugina obitelj”, a uz dvije novoobjavljene slikovnice udruge Domino, jedine su koje se bave isključivo tematikom istospolnih obitelji.

– Razlika od većine ovih slikovnica na koje smo navikli jest ta da su ovi roditelji dva tate i dvije mame. Opisuje se običan dan, obično jutro, naganjanje s kućnim ljubimcima... Jedna vesela i djeci razumljiva tema. Nismo htjeli ići na klasičnu promociji novih izdanja nego smo smatrali potrebnim otvoriti prostor za diskusiju o važnosti knjiga koje tematiziraju drugačije tipove obitelji no što nam neki normativ servira – kaže Karla Pudar iz udruge Domino.

Izdavačka kuća ArtTresor 2013. godine izdala je prijevod nagrađivane njemačke slikovnice “Sve je to obitelj”, koja na djeci pristupačan način, poput kataloga predstavlja najrazličitije vrste obitelji i aspekte odnosa unutar takvih zajednica, uključujući neke ozbiljnije teme poput smrti roditelja. U slikovnici se, među ostalim, prikazuje i kako neka djeca odrastaju u domu, SOS dječjem selu i u tzv. mozaičnim ili patchwork obiteljima – obiteljima koje su, poput mozaika, sastavljene od različitih kombinacija članova koji mogu ili ne moraju biti u biološkom srodstvu.

– Htjeli smo objaviti kvalitetnu slikovnicu, koja spaja umjetničku ilustraciju s kvalitetnim tekstom – ističe Lara Hölbling Matković iz ArtTresora.

U sklopu projekta Kaleidoskop, udruga RODA objavila je i tri publikacije namijenjene jednoroditeljskim, posvojiteljskim i duginim obiteljima koje služe kao alati i pomoć pri razgovoru s djecom. Za najmlađe, objavile su i slikovnicu “Naše obitelji” uz koju je predstavljen i animirani film napravljen prema slikovnici. Vrijedi napomenuti kako su svi materijali udruge RODA dostupni na njihovim web-stranicama potpuno besplatno. Osim publikacija, pokrenule su i projekt podrške obiteljima u kojoj su jedan ili oba roditelja na izdržavanju zatvorske kazne. U Hrvatskoj u takvim obiteljima živi više od 13.000 djece.

Mnogo vike nizašto

– Oko nas žive različite obitelji i možda o nekim obiteljima znamo premalo, nismo ih uopće svjesni i one su zapravo nevidljive u našoj zajednici - objašnjava Branka Mrzić Jagatić iz udruge RODA.

Mladi čitatelji i čitateljice potpuno su nesputani svim preprekama i predrasudama koje im društvo nameće mogu to interpretirati na milijardu različitih načina, smatra Anda Bukvić Pažin, književna prevoditeljica i autorica bloga “U novoroditeljskom žanru”.

– Čitanje u ranoj dobi ima velik utjecaj na vokabular, razvoj kritičkog mišljenja i vještina ključnih za učenje. Opcije su bezbrojne i sve se to treba najintenzivnije događati u dobi kad su djeca mala i mlada, a književnost daje platformu za sve to – dodaje Bukvić Pažin. Reprezentacija marginaliziranih skupina i obiteljskih odnosa koji se ne uklapaju u tradicionalne i patrijarhalne normative, u Hrvatskoj i dalje je malo, ali pomak se može primijetiti.

– Ja bih se usudio reći da kakvim sadržajima izlažemo djecu danas, takvo ćemo društvo imati za 15-20 godina. Moramo biti svjesni da kroz tu vrlo ranu dob djeca upijaju kako društvo izgleda i dobivaju poruke kako bi se oni zapravo trebali ponašati - kaže Ivo Šegota.

Unatoč burnim reakcijama javnosti na “Moju duginu obitelj” i pobune iz određenih krugova zbog slikovnice “Sve je to obitelj”, Šegota smatra kako su te reakcije utihnule kada su ljudi shvatili da je u slikovnici prikazan život dvoje djece koji odrastaju u obiteljima koje su malo neobične, ali zapravo taj život ne odskače od standardnih života svih ostalih obitelji u Hrvatskoj.

– Odraslima je zapravo poprilično dosadna – smije se.

Ipak, ne smijemo zanemariti važnost ovakvih izdanja, kako za djecu tako i za odrasle.

– Smatrali smo da ove slikovnice nisu samo za djecu koja dolaze iz tih obitelji. Izuzetno je bitna i za njihove vršnjake iz vrtića i parkića koji na taj način upoznaju okolinu oko sebe, njihove roditelje i odgojitelje koji će se putem njih isto tako senzibilizirati i prihvatiti neke stvari, u koje možda kao odrasli ljudi upisuju predrasude, kao svakodnevnu pojavnost – zaključila je Karla Pudar iz Domina.