Mladi Amerikanac Oliver Anthony dospio je na prvo mjesto Billboardove top-ljestvice s pjesmom "Rich Men North Of Richmond" i zarađuje oko 40 tisuća dolara tjedno samo od pregleda na YouTubeu i streaming servisima. Napravio je to naizgled potpuno sam, a njegova isposnička folk-tema o radničkoj klasi i lošim uvjetima života "naroda" spram političke elite – a to su, naravno, američki demokrati - mogla bi se precrtati i na domaću kuknjavu oko cijena na tržnicama i u trgovinama, skupih apartmana na moru i svega što tišti ljude.
No, sve bi to bilo drukčije da se ne radi o politički programiranoj pjesmi kojom su američki republikanci dobili svog džokera u izbornom rukavu i zamjenjujući teze o bogatašima i siromasima (jer su tamo u politici svi bogati, a pogotovo Trump), uspjeli doći do barem neke vizije kako se približitii onim neopredijeljenim liberalnijim biračima koji ih možda, ili zasigurno, ne vole, ali isto tako trpe pritisak ekonomije na svojim plećima.
Ukratko, "Rich Men North Of Richmond" postala je novi sinonim za moć pjesme i onoga što ona može "učiniti u narodu", te na mala vrata ponovno uvesti teme o teškom životu u "tešku" politiku. Premda se i sam Oliver Anthony u televizijskoj izjavi ogradio od konzervativnih američkih političara koji ga prisvajaju, sve nekako ipak sliči na dogovorenu rabotu. Budući da je i kod nas iduća 2024. godina izborna, uskoro ćemo se moći podsjetiti kako su domaće rock, pop i estradne zvijezde tijekom tridesetak prošlih godina sudjelovale u političkom životu Hrvatske. Tema je to koja uvijek osvaja svojom nepodnošljivom lakoćom prelaska iz jednog u drugi politički tabor po sustavu "eskort servisa", često i protiv izvornih političkih uvjerenja, kad se političke stranke "servisiralo" prema količini isplaćenog novca, a ne prema ideološkoj pripadnosti.
Doduše, spram Amerike mora se priznati da smo mi barem u slučaju glazbenika koji javno (ne) podržavaju političare dogurali dalje. Dapače, na prošlim parlamentarnim i lokalnim izborima gotovo nitko od glabenika nije se uključio u predizborne skupove, osim Psihomodo popa i Vatre, koji su na Trgu bana Jelačića svirali za Tomaševića i Možemo! u jeku njihova dolaska na vlast.
Osim njih, na prošlim izborima Miroslav Škoro odrekao se suradnje sa reperom Zizijem nakon što je pukla bruka zbog skandala s njegovim seksizmom i istetoviranim orlom nalik nacističkom. Zatim se Marin Miletić udružio s riječkim reperom Crnim u videospotu u kojem su se s Miletićem pojavljivali kandidati Mosta. Tada su i kod nas proradila "autorska prava" u političkim kampanjama i više se nije moglo koristiti pjesme kako kome padne na pamet u izbornoj utrci. Kandidat Mosta za gradonačelnika Rijeke Miletić u predizbornom videospotu "Posljednja generacija" koristio je stihove pjesme "Ne cvikaj generacijo" grupe Atomsko sklonište. No, nije imao prava na korištenje stihova, zbog čega je prijavljen za plagijat, pa je Miletić, koji nakon prvog kruga izbora više nije bio u utrci za mjesto riječkoga gradonačelnika, pod prijetnjom sudskih tužbi povukao videospot s društvenih mreža.
Slične situacije odavno se pojavljuju u svijetu, pogotovo u SAD-u gdje su nekiliko puta predsjednički izbori doveli do sporova s glazbenicima čije su pjesme nezakonito korištene u kampanjama. Na prošlim izborima slična se situacija dogodila s Donaldom Trumpom, premda je duga američka povijest sličnih nesporazuma i "pretvorbe" tuđih pjesma za vlastite potrebe. Neil Young tužio je Trumpa za povredu autorskih prava, jer je njegove pjesme bez dozvole koristio u izbornim kampanjama, kad su s razglasa puštane Youngove pjesme "Rockin' in the Free World" i "Devil's Sidewalk", za što Young nije dao dozvolu. Young nije bio ni prvi ni posljednji koji se u Americi susreo s korištenjem svojih pjesama u izbornim kampanjama. Mnogi glazbenici tada su potpisali otvoreno pismo sa zahtjevom da se prije puštanja njihove glazbe na političkim skupovima moraju tražiti potrebne dozvole, među ostalima, Mick Jagger, Lorde, Rihanna, Sia, Elton John, Lionel Richie, Courtney Love, Pearl Jam, Aerosmith i Linkin Park. Nakon što je Donald Trump imao problema s dovođenjem poznatih imena koja bi mu nastupila na predsjedničkoj inauguraciji, novinari su Micka Jaggera pitali bi li mu pjevao, a on je odgovorio: "Možda bih mu mogao otpjevati 'You Can't Always Get What You Want'".
Ni silan novac koji ima Trumpu nije pomogao da na inauguraciju dovede značajna imena, jer svi oni imaju i previše novca, pa se kao ozbiljni kapitalisti mogu baviti idealima i idejama i buniti protiv njega. Upravo su neke američke filmske i rock-zvijezde bile najglasniji pokret otpora protiv Trumpove vladavine. Za američke pojmove zamalo da se radilo o "ljevičarenju", poput onoga Meryl Streep, Roberta DeNira ili Brucea Springsteena. Mladi Oliver Anthony tek je ušao u politički ring predizbornih pjesama s "Rich Men North Of Richmond", ali izuzetno brzo i uspješno. Iako i sam pokušava ekvilibrirati i pojasniti svoju ideološku poziciju, mnogo toga ostaje nejasno, osim goleme zarade koju ostvaruje. Tek s ulaskom u igru ostalih "teškaša" američke rock i pop-scene uskoro će se vidjeti koliko su republikanci i demokrati uspjeli mobilizirati imena na terenu pop-pjesme koja još uvijek najlakše ulazi u uši i srca potencijalnih birača.
Drug kao po običaju u ništa. Krivo se informirate. Čitate Fake News pa i pišete kao Fake News. Nikakav on republikanac nije, neki centrist koji je opjevao pjesmu koja se sviđa ljudima, nije političan, ponavlja fraze liberalizma. Ali odmah se internacionala uključila da pokopa dečka.