Zabava iz ružnih snova

Različito od, primjerice, Spy Kidsa koji djecu (i odrasle) nastoje razveseliti vedrinom, šarenilom, živahnošću i razuzdanošću, Harry Potter i zatočenik Azkabana, premda ne sadrži tako okrutne prizore kao što ih je nudio Harry Potter i odaja tajni, ponavlja prethodnikovu sklonost mračnom i neveselom zastrašivanju, te ponovno začuđuje da svoju ciljanu maloljetnu publiku uspijeva tako dobro zabaviti naglašeno stravičnim motivima. Zar ti mali i veliki čarobnjaci iz škole Hogwarts, u kojoj nikada ne sja sunce, doista ne mogu izvoditi nestašno-vesele čarolije (poput uvodne u kojoj Harry antipatičnu tetu pretvori u leteći balon) ili se naći u opasnost koja se ne doima izvađenom iz nečijih ružnih snova? Kao i prva dva dijela Harryjevih zgoda, Zatočenik Azkabana, u kojem se Harry suočava s krivcima za smrt svojih roditelja, nudi vrhunsku raskoš scenografije i posebnih učinaka (iako vukodlak i pas Groza nisu baš najuvjerljiviji) no predugačak je, prespor, odviše zapetljan i nerazumljiv (kako Sirius Black odjednom prestane biti glavni zlikovac?). No, ne treba sumnjati da će postići svoj osnovni cilj - velik komercijalni uspjeh - i da će se na ljestvici filmova s najvećom zaradom pridružiti Harryju Potteru i kamenu mudraca (drugo mjesto s milijuna dolara) i Harryju Potteru i odaji tajni (osmo mjesto s . mil. dolara). (J. H.)