Bilo bi lijepo da su se toga sjetili u Lisinskom i Koncertnoj direkciji Zagreb, ali još je ljepše, i svakako ohrabrujuće, da je finalistu Chopina Aljoši Juriniću doček u rodnom gradu pripremila njegova generacija.
Mladi pijanist Danijel Gašparović sa svojom Umjetničkom organizacijom Cristoforium ponudio je Juriniću koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu samo tjedan dana nakon završetka Chopinova natjecanja i Zagreb je u srijedu navečer pohrlio zapljeskati varšavskom junaku.
To da je HGZ bio pretijesan, doista nije fraza. Ljudi su stajali u svim prolazima, otvorena su bila i vrata u malu, također punu dvoranu, a i balkon je bio poput košnice.
A usprkos tolikoj gužvi i poslovično škripavim parketima, nikada na jednom koncertu, pa i u pauzama između stavaka, nije vladala tako pobožna tišina. Nije tomu razlog bila samo zamolba organizatora zbog snimanja koncerta, nego i Jurinićev pijanizam svjetske klase.
Nastup na terenu nesklonom domaćim prorocima također može biti stresan, ali "nema pritiska do varšavskog" rekao mi je kasnije 26-godišnji pijanist. Na kraju koncerta u pretrpanoj dvorani bio je mokar do kože, ali prsti su ostali suhi.
Dio varšavskog natjecateljskog repertoara, uključujući Chopinovu Treću sonatu i Četvrtu baladu te još niz skladbi kojima je dodao i tri dodatka, Jurinić je na Stančićevu Pleyelu odsvirao majstorski, sabrano, umjetnički i pobjednički.
Uostalom, dići Zagreb na noge, što se napokon nakon trećeg dodatka i dogodilo, dostignuće je ravno varšavskom finalu. Ako ne i veće.
Čestitke! kakav uspjeh! Vjerujem da oni koji nisu iz muzičkog svijeta i ne mogu spoznati kako je teško ući u finale tog natjecanja. Pretpostavljam, naravno, da osim talenta, rada i podrške roditelja nismo bogzna što učinili da podupremo mladog umjetnika. Osim što se hvalimo. ..