Švedski redatelj Erik Gandini i gruzijska autorica Nino Kirtadze, koji pripadaju samom vrhu svjetske dokumentaristike, gosti su ovogodišnjeg ZagrebDoxa, koji će se održati od 21. do 28. veljače.
Zagrebačka festivalska publika imat će se priliku upoznati s radom beskompromisnog švedskog redatelja i majstorice toplih ljudskih priča o apsurdima gruzijske i ruske svakodnevice u retrospektivi njihovih filmova, razgovorima u sklopu ZagrebDoXXL-a i majstorska predavanja u programu ZagrebDox Pro, najavili su organizatori tog međunarodnog festivala dokumentarnog filma.
Redatelj, scenarist i producent Erik Gandini odrastao je u Italiji tijekom uspona Berlusconijeva televizijskog carstva, a u Švedskoj živi od 1986. Zbog beskompromisnog i kritičkog pristupa općeprihvaćenim društvenim pojavama Gandinija nazivaju i "švedskim ikonoklastom", a filmovi su mu desetak puta nagrađivani na prestižnim svjetskim festivalima.
ZagrebDox donosi pet njegovih filmova, "Sacrificio", "Surplus" i "Videokracija", dva recentna naslova, kratkometražni film "Kozmopolitizam" i, u međunarodnoj konkurenciji, "Švedsku teoriju ljubavi" o ljubavnim boljkama suvremene Švedske, nacije u kojoj čak 47 posto ljudi bira život bez partnera.
Film "Surplus: terorom do potrošača", koji prokazuje potrošačko društvo promatrajući ga očima antiglobalističkog gurua Johna Zerzana, osvojio je nagradu Silver Wolf na IDFA-i, a njegov najuspješniji uradak "Videokracija" iz 2009. opisuje se kao dotad neviđen pogled iznutra u dekadentno političko i medijsko carstvo Silvija Berlusconija.
Sa švedskim umjetnikom i redateljem Tarikom Salehom režirao je "Sacrificio – tko je izdao Che Guevaru?", u kojem rasvjetljuje mit o Ciri Bustosu, čovjeku kojega se više od četrdeset godina smatralo glavnim krivcem za uhićenje i smrt Che Guevare.
Gandini je bio zapažen već po prvom dugometražnom dokumentarcu "Raja Sarajevo", koji je snimio u okupiranom glavnom gradu BiH te po nagrađivanom filmu "Gitmo" o kršenju ljudskih prava u američkom zatvoru Guantanamo.
Redateljica, glumica i scenaristica Nino Kirtadze rodom je iz Tbilisija, a od 1997. živi i radi u Francuskoj. Rad te dobitnice nagrade Europske filmske akademije prepoznatljiv je po kontroverznim temama, ispričanima kroz suptilan i topli prikaz ljudi u apsurdnoj svakodnevici.
"Kirtadze s nevjerojatnom lakoćom povezuje dimenzije univerzalnog i osobnog, prirodnog i nadnaravnog, vješto izbjegavajući romantiku i patetiku", napominje se u najavi festivala.
Također je nagrađivana na prestižnim festivalima – za "Durakovo – selo budala", koji prikazuje rađanje fašističke ideologije u seocetu blizu Moskve, nagrađena je za najbolju režiju na Sundanceu, dok je za "Naftovod u susjedstvu", topao i komičan dokumentarac o dolasku naftovoda u siromašno gruzijsko selo, dobila Europsku filmsku nagradu.
Osim ta dva uratka, na zagrebačkoj retrospektivi prikazat će se njezini filmovi "Nešto o Gruziji", koji vodi gledatelje u 2008., ključnu godinu u životu mlade i krhke gruzijske demokracije.
Glumačku karijeru obilježila joj je glavna uloga u filmu "Chef in Love" Nane Djordjadze, koji je 1996. bio uvršten u selekciju Cannesa i nominiran za Oscara.
Radila je i kao ratna reporterka za agencije AFP i AP tijekom sukoba na Kavkazu devedesetih godina, a od 1997. živi u Francuskoj i surađuje s mnogim istaknutim redateljima, između ostalih s Peterom Brookom i Jean-Pierreom Amerisom.