Ponos hrvatske kulture, slavni biskup Josip Juraj Strossmayer (1815. – 1905.) izgradio je đakovačku katedralu, zgradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a k tome i Galeriju starih majstora HAZU svečano otvorenu za javnost 9. studenog 1984. Dva dana se zapravo slavio taj važni događaj – 8. i 9. studenog – kad je preuzvišeni gospodin J. J. Strossmayer, od bana Jelačića imenovani biskup đakovačko-bosanski i srijemski blagoslovio Akademijinu palaču u Zagrebu i otvorio galeriju slika temeljenu na kolekciji koju je osobno skupljao za Crkvu, a potom darovao zemlji. Geslo mu je i bilo "sve za vjeru i za domovinu", a bogme je to potvrdio energičnim pomaganjem svega važnog za hrvatsku kulturu, od pomaganja časopisima, novinama, školama, knjižnicama i čitaonicama, do neposredne pomoći piscima, znanstvenicima i umjetnicima. Kakav čovjek!
Hej veselo mili druzi
Prije 130 godina, na otvorenje Galerije starih majstora vlakom je stigao u Zagreb, na putu pozdravljan od stanovnika manjih gradova, a u Zagrebu od vatrogasaca, članova hrvatskog Sokola, Lire, Sloge, Kola... Vatrogasna glazba oglasila se pjesmom "Hej veselo mili druzi". Svečani su ga govori slavili kao dobrotvora zbog kojega "grad Zagreb oblači svečano odijelo" i obećavali da ga grad nikad neće zaboraviti. Općinstvo je na to pjevalo i klicalo mu "živio Strossmayer", a mužari su pucali s Pantovčaka. Okićenim i posebno osvijetljenim ulicama Zagreba kretala se povorka s bakljama, barjacima – na tisuće građana. Jesmo li mi danas ikome spremni tako zahvaliti?
I je li izložba koju je u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU o njezinoj 130. obljetnici pripremio upravitelj Borivoj Popovčak maksimum kojim znamo održati vatricu zahvale za sve što nam je dao vrli biskup? Popovčak je napravio što nitko dosad nije: znao je da su Strossmayera rado portretirali znameniti i manje znameniti umjetnici, što dokazuju brojne slike, reljefi i biste s prepoznatljivim likom Josipa Jurja. Odlučio je okupiti ih i građanima ponuditi ovjekovječenog Strossmayera.
Snimili smo Popovčaka uz portret što ga je napravila talijanska slikarica Amalia de Angelis 1872. – Nije sigurno je li joj osobno pozirao, jer postoji i fotografija, pa je možda portret nastao tim putem. Strani su slikari tada dosta radili prema fotografijama modela ili su se referirali na ranija djela. Zgodna je montaža na Amalijinoj slici s arhitektonskom strukturom u pozadini na kojoj piše Akademija i Sveučilište, jer je njihovo osnivanje i bila Strossmayerova ideja. Na slici biskup drži u ruci papir koji je držao 29. travnja 1861. kad je i iznio ideju o osnivanju Akademije. Taj se datum smatra datumom njezina osnutka, iako je bečka Kancelarija njegovu ideju prihvatila 1866. Morao se tada pitati Beč o tome – tumači nam upravitelj Popovčak dok na slici uočavamo i tintarnicu na stolu, pretjerano kićenu u stilu rokokoa, a pod biskupovim nogama tepih sa slavonskim uzorkom.
Bućanov je zadnji
Dva su najstarija portreta – prvi je Franza Schrotzberga iz 1850., a prikazuje Strossmayera odjevenog u crveno neposredno nakon zaređenja 1949. Drugi je kolektivka – "Dolazak Strossmayera u Osijek" Franje Dresyja, nevelike slikarske, ali velike dokumentarne vrijednosti. Strossmayer je brodom putovao u Đakovo iz Beča, pa svratio u Osijek. U dobrodošlici su trbušasti gradonačelnik, vojni predstavnik i puk... Nijedan od izloženih portreta nije stvar prošlosti koji se po potrebi izlaže. Priče "iza njih" su zanimljivi dijelovi naše prošlosti kojoj zahvaljujemo svoje šanse za obrazovanje i stil života dostojan europskih epiteta...Vlaho Bukovac Strossmayera je portretirao 1892. u Đakovu kamo je sa suprugom došao na biskupov poziv. Portret je izlagan na Pariškom salonu 1893.! Strossmayer je preko ramena prebacio takozvanu macetu, kratki dupli pelerinasti plašt. Na stolu je odložena biskupska kapa zvana bireta, na ruci mu biskupski prsten. Iz neke knjige po stolu se pruža vrpca-hrvatska trobojnica. Pitamo upravitelja Popovčaka je li nešto novo otkrio.
– Znalo se da postoji, ali ne i gdje je portret Franza von Lenbacha iz 1885. Putem interneta našao sam trag. Vodio je u Kraljevski muzej lijepih umjetnosti u Bruxellesu. Objavili smo sliku tog portreta u katalogu. Bogoslovno sjemenište u Ljubljani ustupilo nam je fotografiju portreta koji dosad nije bio publiciran u Zagrebu. Naslikala ga je slovenska slikarica Ivana Kobilca iz 1899., bliska Strossmayerova prijateljica. Portret je naručila ljubljanska općina. Stari se biskup vrpoljio, gunđao, pa ga je Kobilca završila slikajući prema fotografiji! – otkriva nam autor izložbe.