Prva krizna i koronska premijera ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara bila je predstava “Mare i Kate” redatelja Saše Božića, za koju su uz njega najzaslužnije i odlične dubrovačke glumice i članice Zagrebačkog kazališta mladih Doris Šarić Kukuljica i Nataša Dangubić. Za predstavu temeljenu na jednoj nezaboravnoj dubrovačkoj radijskoj emisiji “Na posjedu u kundurica” i knjizi Dese Begović Mrkušić uzalud se traži karta više, a vodstvo Igara moralo je uvesti i dodatnih nekoliko predstava te je ovdje sasvim sigurno riječ o prvom fenomenu ovogodišnjeg festivala koji nije dopustio da pandemija stjera i umjetnike i publiku u mišju rupu.
Da nije bilo koronakrize, bi li predstava “Mare i Kate” uopće ugledala program Dubrovačkih ljetnih igara?
Ideja za ovu predstavu nastala je još kad smo radili “Skup:igre” na Dubrovačkim ljetnim igrama. Tamo smo Doris i ja kreirale lica koja su i Sašu i nas dvije jako inspirirala. Tako da već godinama razmišljamo o tome da realiziramo nešto slično. Stoga, bez obzira na koronu, “Mare i Kate” ugledale bi svjetlo dana. Ova sezona ispala je idealna budući da se program zbog korone promijenio, a ovaj projekt nije produkcijski zahtjevan. Nas jako veseli.
Predstava je temeljena na jednoj davnoj radijskoj emisiji o kojoj je napisana i knjiga. Je li moguće da su Žuža Egreny i Desa Begović Mrkušić u onim socijalističkim vremenima bile veći satiričari od ovih današnjih, kada živimo u demokraciji zapadnoeuropskog tipa?
Moguće je. Upravo o tome govorimo u prvom dijelu predstave. Pa ću citirati: Prije su se glumci rugali i više jer su smjeli. “Prije nisi moro pazit što govoriš. Danas ne smiješ više progovoriti. Odmah se ofenđa (uvrijedi) ovaj ili onaj, dignu se udruge, ne možeš više progovorit. Prije nisi smio akonto politike, ali si sve drugo mogo rijet.” Dakle, u prvom dijelu govorimo o korektnosti koja je onemogućila satiru.
Vaša kolegica Doris Šarić Kukuljica i vi, uz redatelja Sašu Božića, aktivno ste radile na tekstu predstave. Jeste li u svojoj glumačkoj karijeri već imali sličnih iskustava sa stvaranjem teksta?
Ovo nije prvo moje iskustvo sa stvaranjem teksta. Od samih početaka s Natašom Rajković i Bobom Jelčićem pa do predstava Saše Božića “Born to please” i “Folk acts” sudjelovala sam i u stvaranju teksta, kao i ostali izvođači u tim projektima.
U kratko vrijeme razgrabljene su ulaznice za osam predstava pa ćete nekih večeri predstavu igrati dva puta. Jesu li Igre zahvaljujući koroni dobile hit koji može živjeti i izvan Igara?
Ako smo napravili hit, to ne bi bilo samo zahvaljujući koroni. Saši, Doris i meni ovo je predstava do koje nam je stalo, uživali smo radeći je, a ideja postoji već godinama. Mara i Kata, osim što su komentatorice banalnih zbivanja, progovaraju i o temama koje su nama važne: korektnost, stanje svijesti, iseljavanje ljudi iz Grada, površnost... sve s dozom ironije i autoironije, koju ja u kazalištu obožavam.
Je li točan dojam da ste kao vrsna glumica i uz to rođena Dubrovkinja prerijetko u glumačkim podjelama Igara, ali i kazališta Marin Držić?
Ne znam čiji je to dojam. Nikad se nisam pitala zašto u nekim podjelama nisam. Duboko sam uvjerena da redatelji moraju birati svoje suradnike jer su najvažniji ljudi s kojima radiš. Što se tiče Igara, nekad smo se mimoišli i zbog termina i raznih okolnosti, tako da ne bih mogla reći da sam zapostavljena.
Dubrovnik se ovog ljeta oporavlja od turističke navale. Je li to dobra ili loša vijest za vas?
Iako mi je žao ljudi koji će zbog ove situacije pretrpjeti velike gubitke, ja u ovakvom Dubrovniku uživam. Meni je po mjeri. Nije prazan, a nema onih pretjeranih gužvi koje su meni osobno već postale neizdržive. Dugo nisam vidjela svoj grad ovako lijep.
.Gledao sam predstavu. Bilo je tu svega.