Nakon što je originalna trilogija „Ratova zvijezda" eksplodirala na kinoblagajnama i trajno se upisala u povijest filmske umjetnosti, George Lucas mogao je imati koji je god projekt htio. No, iako se ranijim filmovima „THX 1138" i „Američki grafiti" pokazao kao potpun autor i talentiran redatelj, uloga kreativnog direktora i producenta puno mu je bolje odgovarala. Vidjelo se to već u prvim u pregovorima sa studijem Fox, kada je pristao drastično smanjiti svoj honorar za „Ratove zvijezda" u zamjenu za 40% zarade na kinoblagajnama i zadržavanje prava na licencirane proizvode.
Nije teško zamisliti očaj Foxovih direktora u trenutku kada su „Ratovi zvijezda: Nova nada" postali najprofitabilniji film u povijesti Hollywooda, a George Lucas pokrenuo ogroman biznis proizvodnje tematskih igračaka čija je zarada zasjenila prihod matičnih filmova. Ta milijunska financijska injekcija omogućila mu je da originalnu trilogiju završi u sasvim drugačijoj pregovaračkoj poziciji, uz gotovo potpunu autonomiju u odlučivanju kojim će se smjerom novonastala franšiza razvijati. No umjesto da iskoristi napokon stečenu redateljsku slobodu, svoju je fotelju odmah prepustio drugome: kao redatelja filma „Imperij uzvraća udarac" angažirao je slabo poznatog Irvina Kershnera, koji mu je isporučio danas najpoznatiji nastavak serijala. Za „Povratak Jedija" silno je htio Stevena Spielberga, no dogovor je omelo hollywoodsko Udruženje filmskih redatelja. Za njih je Lucas bio persona non grata nakon svađe oko uvodne špice „Ratova zvijezda", u kojoj se slavni tekst „Jednom davno u dalekoj galaksiji..." nalazio na mjestu gdje bi prema strogim standardima Udruženja trebalo biti navedeno kreativno osoblje filma. Lucas im je zbog toga platio 250.000 dolara odštete i demonstrativno napustio cehovsko udruženje, a režiju trećeg nastavka odlučio je povjeriti strancu: velškom redatelju Richardu Marquandu.
Povratak korijenima
Prema vlastitom priznanju, George Lucas vjerojatno bi ostao redateljsko „čudo jednoga filma" i moćan producent serijala poput „Indiane Jonesa" da ga u osamdesetima i devedesetima nije fascinirao razvoj digitalnog zvuka i posebnih efekata. Na dvadesetu godišnjicu prvih „Ratova zvijezda" 1997. godine u kina je vratio osvježenu, žestoko „ispeglanu" verziju prva tri filma. Umjesto da svog dizajnera zvuka šalje da glomaznim audiorekorderom naganja divlje životinje kako bi snimio Chewbaccino glasanje, kao što su to radili u sedamdesetima, Lucas je sada mogao kompjuterski nadograditi mnoge zvukove koje je smatrao kompromisima analognog doba. U stare filmove dodao je i čitave nove rečenice te znatno izmijenio njihov izgled, ne osvježavajući samo frcanje ubojitih svjetlosnih zraka (koje anegdotalno rijetko pogađaju svoje mete), nego dodajući čitave nove vojske na mjestima gdje se originalno nalazilo samo par statista u bijelim odijelima Stormtroopera.
Fanovi se do danas natječu u tome tko će prepoznati više promjena u tako retuširanoj trilogiji, no Lucas tvrdi da za njega postoji samo jedna originalna trilogija: ona s kraja devedesetih.
– Filmovi se nikad ne dovršavaju. Oni se napuštaju. U nekom trenutku producenti te dohvate, odvuku u montažu i prisile da završiš film, a tvoja je redateljska dužnost kasnije mu se vratiti i vidjeti možeš li ga učiniti boljim. Za trideset godina sve originalne vrpce „Ratova zvijezda" će nestati. Ostat će samo digitalne verzije filma, sa savršenim zvukom i slikom koja je kristalno jasna i na najvećem platnu. Nikoga neće biti briga što je nekoć postojala neka druga verzija tih filmova. Oni su za mene tek prva skica serijala – rekao je Lucas tvrdeći da osvježavanje ranih „Ratova zvijezda" nije bilo samo pokušaj izvlačenja novog novca iz starog proizvoda, nego njegovo plaćanje duga filmovima koji su ga stvorili.
Ponovno prikazivanje originalne trilogije stvorilo je tada neviđenu histeriju u kinima, pokazavši da interes za „Ratove zvijezda" ne jenjava i pripremivši teren za predstavljanje nove trilogije smještene u isti univerzum. Lucas je, potvrdili su mnogi, još sredinom osamdesetih razmišljao o eventualnom nastavku serijala, no težak razvod u kojem je izgubio pola svojeg bogatstva učinio ga je mrzovoljnim i nezainteresiranim za nove pothvate pa se od nastavaka brzo odustalo.
Početkom devedesetih uspješno porinuće novih Star Wars stripova u nakladi Dark Horsea (na kojima je kao crtač radio i naš Edvin Biuković!) i pomama za licenciranom književnom trilogijom autora Timothyja Zahna potaknuli su Lucasa na razmišljanje o novim, još neispričanim poglavljima sage. Među svojim papirima pronašao je rane verzije scenarija (one koje mu je Universal odbio kao „prekomplicirane i nezanimljive") i odlučio ih razraditi u nova tri filma, čiju je radnju smjestio prije originalne trilogije. Nakon dvadeset godina redateljske pauze i sa samo tri vlastita filma u karijeri, Lucas je hrabro odlučio sam režirati sva tri prednastavka od kojih je prvi, „Fantomska prijetnja", u kina došao 1999. godine.
Za razliku od prvih filmova, u kojima je inzistirao na nepoznatim glumcima, u trilogiju prednastavaka povukao je najskuplje i najbolje što je Hollywood mogao ponuditi: mladu kraljicu Amidalu glumila je Natalie Portman, Ewan McGregor postao je Obi-Wan Kenobi, Liam Neeson bio je Qui-Gon Jinn, a ulogu mladog Anakina Skywalkera povjerio je Jakeu Lloydu, kojem su u to vrijeme predviđali veliku karijeru. U sporednoj ulozi Macea Windua pojavio se Samuel L. Jackson, koji je osobno zvao Lucasa i nudio se za bilo kakvu ulogu u filmu. Pojavila se tu i buduća superzvijezda Keira Knightley, kojoj "Fantomska prijetnja" bila prvi kinoprojekt, a glumila je Amidalinu sluškinju Sabe. Njenu kolegicu Saché igrala je buduća velika redateljica Sofia Coppola, kći Lucasova prijatelja Francisa Forda Coppole, koji ju je i sam često koristio u svojim filmovima poput „Kuma"!
Samo vizualna raskoš
Održavajući tradiciju prvih filmova, dio snimanja ponovno se odvio u tuniskoj pustinji, no ekipa se ovaj put puno manje oslanjala na egzotične lokacije, a sve više na kompjutorske efekte, koji su u međuvremenu toliko uznapredovali da su zasjenili vizualni dojam osvježene originalne trilogije, koja je prikazana samo dvije godine ranije. Trošenjem sve snage na vizualnu raskoš Lucas je zaboravio pažljivo razraditi likove pa su brojni kritičari iz kina izlazili razočarani. Usprkos relativno slabim recenzijama, „Fantomska prijetnja" u svojem je inicijalnom prikazivanju zaradila gotovo milijardu dolara i postala najunosniji film serijala te drugi najunosniji film na svijetu, odmah iza "Titanica" Jamesa Camerona.
Osim po atraktivnim prizorima borbi i jurnjavi nikad ljepših letjelica, trilogiju prednastavaka pamtit ćemo po puno razrađenijem prikazu funkcioniranja Vijeća Jedija, ali i njihovih antagonista iz reda Sitha, koji su ključni za razumijevanje intergalaktičke politike u kasnijim nastavcima. O njima više u sutrašnjem broju.*
Dont underestemate the power of the Force