U dvorani Lisinski muzicirala je Beogradska filharmonija, a na 11. Festivalu europske kratke priče u prepunoj Booksi raspravljalo se o hrvatsko-srbijanskim književnim odnosima. I dok je Ivana Simić Bodrožić, autorica romana "Hotel Zagorje", rekla da nije najbolje počela svoj odnos sa Srbima, Srđan Srdić posvjedočio je da je Krleža i dalje u srbijanskoj lektiri. David Albahari predstavio se kao pisac koji piše za sebe i kojem je svojedobno najveći ideal bio da ga tiska zagrebački Quorum. No, kad je moderator razgovora Kruno Lokotar zapitao što to pisci koji pišu i kratke priče misle o novim hrvatskom-srbijanskim odnosima iz vizure dva Tomislava (Nikolića i Karamarka), naišao je na otpor gošće iz Beograda Jelene Lengold kojoj nije baš bilo drago da se i pisci moraju izjasniti o tome.
– Mislila sam da ćemo na književnom festivalu razgovarati o književnosti. Pa nećemo valjda čekati da nam Toma Nikolić napravi neki književni festival... Prateći hrvatske televizije, vidim da su ljudi u Hrvatskoj opterećeni izborom Nikolića za srbijanskog predsjednika, što je smiješno i pretjerano. Ne postoji opasnost za Hrvatsku od Nikolića, ali postoji za Srbiju. A o drugom Tomislavu ne znam ništa. Ne interesiram se za politiku – rekla je Jelena Lengold. I dok Srđan Srdić misli da su ljudi poput Tomislava inspirativniji za književnost, Ivana Simić Bodrožić smatra ih tipovima koji vole plašiti i galamiti. A Katja Stergar iz Slovenije kratko je rekla da i oni imaju svog Janeza.
zato što književnici nisu vrijedni rasprave