Koliko god se to možda ne čini tako, nije lako u ovom trenutku biti Zaz. Francusko čudo s jednim i pol albumom (debi i live) uspjelo je iskočiti u prvi plan mješavinom tradicije francuske šansone, organskog popa i gypsy swinga, preko kojih je prosula svoj šarm i izvođačku superiornost. Što joj u takvoj situaciji preostaje s drugim albumom? Probati zadržati stečene pozicije istom formulom ili napraviti neki odmak kojim će pokazati da je ona sada nova, zrelija osoba... na najnovijem albumu “Recto Verso” Zaz se, bez puno filozofiranja, odlučila za prvu soluciju. Vodeći se geslom da ne treba mijenjati ekipu koja pobjeđuje, ostala je pri starom zvuku, načinu izvedbe i staroj kombinaciji glazbenih stilova, ali novo je da se na ovom albumu ova dokazano dobra skladateljica tek povremeno pojavljuje kao autor. Nedostatak inspiracije, što li? U svakom slučaju, na ovom je albumu sve isto kao prije, ali ipak kao da, osim uvodnog singla “On Ira” i još poneke dojmljivije pjesme poput “Deterre”, ovaj album po melodičnosti i zaraznosti ipak zaostaje za velikim debijem.
Ocjena: 3,5/5