Sjećanja na Ivu Gregurevića: 'Zaželio je još jedan dan više od cijelog stoljeća'

Lani je Ilok bio grad domaćin Festivala glumca, a neposredno pred otvaranje tog jubilarnog 25. festivala, okupljeni glumci brodom su plovili od Vukovara prema Iloku... - počinje svoju priču i sjećanje na svog dugogodišnjeg prijatelja Ivu Gregurevića Marija Filipović, tajnica Hrvatskog društva dramskih umjetnika  i izvršna producentica Festivala glumca. I nastavlja: 

Bježali na ćevape

- Bilo je veselo na tom brodu, nazdravljalo se. U jednom trenutku Enes Kišević je upitao: "Želite li čuti jednu gruzijsku zdravicu?"  
Naravno da smo željeli. I krene Enes: "Dižem ovu čašu u čast našeg pogrebnog lijesa..." Svi smo se smrznuli i počeli u čudu gledati jedni u druge, ali Enes je mirno nastavio: "... koji će biti napravljen od drveta stoljetnog hrasta koji ćemo zasaditi - sutra". I dok smo se svi počeli smijati od olakšanja, jer ipak smo dobili još cijelo jedno stoljeće, Ivo je kulerski dobacio: 

- A da ga posadimo prekosutra? 

I tako je ta zdravica postala zdravica cijelog festivala. Takav je bio Ivo, sa sjetom prepričava Marija. Bio je, izvlači ona nova sjećanja, Ivo Gregurević izbornik festivala 2010. godine, a na onom kojem je 2016. godine grad domaćin bila Županja, grad najbliži njegovu Orašju, bio je domaćin festivala. I bilo je Ivi sasvim normalno da svoje kolege glumce "izvuče" od protokolarnih obaveza pravdajući se tim istim protokolarnim obavezama i sve ih odvede u svoje Orašje - na ćevape i neizbježnu gozbu u svojoj kući. 

Bio je imun na ego

Sjeća se Marija posebno tog festivala iz Županje, na kojem je Gregurević po tko zna koji put dokazao da je glumac imun na ego. Dok bi mnogi iskoristili priliku da se slikaju za medije, a kao domaćin festivala za to je imao nebrojene prilike, njemu su mnogo važniji od protokola i službenih obaveza bili njegovi kolege glumci i njihova publika. Volio je Ivo Festival glumca, kaže Marija, dodaje kako je dolazio svake godine, često u svom džipu, u društvu tamburaša da još malo podigne atmosferu. Svake je godine odgledao barem nekoliko predstava, družio se s kolegama, često i u društvu svog psa bernardinca Sokola.

- Bio je jednostavno dio te velike festivalske obitelji - prisjeća se Marija i govori kako ne smije ni pomisliti kako će ove godine izgledati festival i tko će imati snage izgovoriti zdravicu koju su zauvijek promijenili Enes Kišević i Ivo Gregurević.

>> Pogledajte najveće uloge Ive Gregurevića

Najveće uloge Ive Gregurevića