tomislav šovagović

Zbirka priča o sudbinama ljudi u Domovinskom ratu, bez pretjerivanja i patetike

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
VL
Autor
Denis Derk
09.11.2020.
u 15:47
Tomislav Šovagović objavio je petu zbirku priča "Kad narastem, bit ću Dražen".
Pogledaj originalni članak

Tomislav Šovagović već je afirmirani pisac koji je napisao pet knjiga od kojih su četiri zbirke priča. Ogranak Matice hrvatske u Vukovaru ovog mu je ljeta objavio petu zbirku priča nazvanu “Kad narastem, bit ću Dražen”, koju je uredila Renata Dobrić. Riječ je o pričama čija je tematika oslonjena na Domovinski rat što sugerira već i podnaslov knjige, dakle o pričama koje bi valjalo pročitati u mjesecu kada obilježavamo onaj (zlo)sretni i nikada do kraja razjašnjeni i umnogome fatalni pad Vukovara.

Priče su već objavljivane po raznim časopisima i slane na brojne natječaje, a jedna, “Sokolovi s Drave”, ukoričena je i u knjizi “Rudnik čvaraka”. Šovagovićeve priče stoga nemaju jedinstvenu energiju ni jedinstven pripovjedni kod, ali su uglavnom čvrsto vezane uz neke stvarne likove i stvarne događaje iz nedavnog rata. Zbog toga svakako imaju dokumentarističku težinu, ali naravno, riječ je ipak o fikciji u kojoj je stvarnost iskorištena samo kao objekt umjetničke obrade, a nikako ne o povijesnoj publicistici. Nekoliko priča vezano je baš uz Vukovar, grad o kojem je napisano nedovoljno štiva, iako su se njime bavili brojni prvaci (i prvakinje) hrvatske proze. Ipak, sve ih je daleko nadmašila Alenka Mirković Nađ svojom autobiografskom knjigom “91,7 MHz – Glasom protiv topova”, koja je unatoč višekratnim izdanjima ostala temeljito nepročitana. A Šovagović se nekim svojim pričama približava baš zlokobnoj atmosferi vukovarskog, i ne samo vukovarskog usuda koji je maestralno iz prve ruke i u jednome dahu svojedobno opisala Alenka Mirković Nađ.

Osobito se to odnosi na uvodnu priču zbirke “Zaveslaj ljubavi”, priču o rasapu jedne obične i miroljubive vukovarske obitelji koja je bila tipična žrtva nevjerojatno pohlepnog srpskog fašizma. No tu je i svakako najkvalitetnije ispričana priča ove knjige pod znakovitim kratkim naslovom “33”, koji od prve zaziva asocijaciju na Isusa. Sažeta je to i lirska biografija jednog danas poprilično zaboravljenog Vukovarca, književnika Renea Matoušeka, obogaćena prigodnim stihovima koji časte uspomenu na Matuošekovo hvaljeno i slavljeno haiku djelovanje. Matoušek je, ukratko rečeno, ubijen u vukovarskom Veleprometovu skladištu 20. studenog 1991. godine. U svom predratnom životu intenzivno se bavio književnošću, a jednu je knjigu objavio čak i na ćirilici dok je radio kao zubar u zaleđu Zadra, kod mahom pravoslavnog življa. Njegovi posmrtni ostaci iskopani su iz zajedničke grobnice na vukovarskom Novom groblju i identificirani u Zagrebu 14. studenog 2002. godine, a pokopan je u Vukovaru u Aleji hrvatskih branitelja 22. studenog te godine. Bio sam na tom sprovodu... Šovagović je precizno i toplo isklesao Matoušekov život, kako javni, tako i privatni, spominjući primjerice njegove prijatelje iz esperantskog pokreta, ali i ističući da je prije rata koji je svoj klimaks imao baš na vukovarskom ratištu bio i glavni tajnik obnovljenog društva Hrvatski dom. Matoušek nije mogao dobiti ljepši literarni hommage.

U svojim pričama Šovagović podsjeća i na masovni zbjeg iz Aljmaša, na lomove koje je među susjedima Hrvatima i Srbima u Drnišu izazvalo uspostavljanje tzv. SAO Krajine ili na tužnu sudbinu salezijanaca Franje Halužana i Mirka Barbarića koji su putujući u Hercegovinu završili u kninskom zatvoru gdje su bili fizički zlostavljani i oslobođeni zahvaljujući zamjeni s jednim pravoslavnim popom. Posebno je potresna priča “Kad narastem, bit ću Dražen” o smrti djeda, sina i unuka iz obitelji Džaja. Stradali su 2. ožujka 1993. u jednoj betonskoj novogradnji na šibenskom Šubićevcu od orkana ispaljenog s teritorija koji su okupirali pobunjeni Srbi. I to u vrijeme kad je odsviran kraj opće opasnosti. Sudbina. Ali i opomena koju je ovjekovječio Šovagović bez pretjerivanja i prevelike patetike, poštujući ljude o kojima piše, ali i apelirajući na čitatelje da ne zaborave svoje suvremenike kojima ratne trublje nimalo nisu bile naklonjene. 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.