Nije puki slučaj što su pjevači Komornog zbora Ivan Filipović i njihov osnivač i dirigent Goran Jerković 20. godišnjicu rada u nedjelju proslavili upravo u auli Palače HAZU. Amaterski zbor vrhunske profesionalne kvalitete zaslužio je pjevati na tom posvećenom mjestu hrvatske kulture svojom izvrsnošću, što je u pozdravnom govoru istaknuo i potpredsjednik HAZU Frano Parać.
Uostalom, nije im bilo prvi put. Upravo u suradnji s HAZU tamo su prije nekoliko godina održali antologijski koncert s majstorskim zborskim djelima hrvatskih skladatelja. Već prvi akordi Mendelssohnova predivnog moteta Ave Maria doveli su do onog poželjnog uzajamnog djelovanja i izmjenjivanja energija između izvođača i slušatelja, što je preduvjet dubokih glazbenih doživljaja. Lijepo je to, kao svrhu i misiju “Filipovića”, opisala članica ansambla Petra Ćaleta: “Zbor se uvijek trudio ići dalje od onog samorazumljivog i vidljivog te gradio neku drugu, novu razinu.”
Dobro se poznaju i zabavljaju
Cijeli program upućivao je i podizao nas na tu drugu razinu, sukladno želji maestra Jerkovića da zbor nazvan po velikom hrvatskom učitelju i prosvjetitelju bude novina koja čovjeka može odvesti u neke druge sfere.
Sukladno prigodi proslave jubileja, odlično je bio odabran iznimno rijetko izvođeni “Te Deum”, jedno od genijalnih mladenačkih djela Felixa Mendelssohna. Nakon zanimljive kombinacije zbora s dva klarineta (Jaroslav Sadoviy i Rude Mimica), dva fagota (Vladimira Horvat Čolić i Aleksandar Čolić) i continuom u “Ave Mariji”, dvozborski “Te Deum” uzorno je izveo uži sastav zbora, podijeljen u dvije dvanaesteročlane skupine, uz odličnu podršku gostujućih glazbenika: continuo su činili violončelistica Lea Sušanj, kontrabasist Fran Petrač i orguljaš Pavao Mašić. No, pravi slobodni let jata lijepih glasova počeo je u skladbi “El hambo” suvremenog finskog skladatelja Jaakkoa Mäntyjärvija. Bilo je očito da je to jedna od skladbi u kojima se zbor i njihov dirigent odavno dobro poznaju, komuniciraju i zabavljaju. Finale je bila vjerojatno hrvatska premijera skladbe “Leonardo sanja svoj stroj za letenje” kralja suvremene zborske glazbe Erica Whitacrea, skladateljev hommage slogu renesansnih madrigala koji završava šuštanjem vjetra i nadahnuća. Religiozniji slušatelj mogao je to doživjeti i kao divno uglazbljenje same srži kršćanskog blagdana Duhova na koji je koncert održan. Prava himna kreativnosti i mašti!
Zbor ovjenčan mnogim nagradama, pogotovo međunarodnima, s festivala i natjecanja na koje pjevači “Filipovića” često odlaze dijelom i o vlastitom trošku, večer je završio pravom pjevačkom ekstazom u pučkom napjevu uskrsne pohvalnice u obradi Joška Ćalete.
Iznenađenje iz publike
Kulminacija je bila kada su se bivši članovi “Filipovića” digli na noge i iz publike se pridružili zboru koji im je oplemenio život. A čak iz Berlina, gdje je danas član ansambla slavne Komische Oper, na ovaj je koncert došao bivši član zbora Ivan Turšić, da bi se podsjetio, kako nam je sam rekao, zbog čega je uopće postao pjevač. Svi skupa podsjetili su i sve nas koliko je ljepote i uzvišenosti u skladnom jedinstvu toliko različitih ljudi i glasova.
Zar nije dosta? Filipovici pojedu novce od 90% zagrebackog zborskog budzeta. Zbog kumskih veza sa Sljivcem? Kakav je to naslov? Koliko dobiju svi ostali zborovi? Zar obi ne smiju dizati svoju kvalitetu?